Piše: Admir Gluhić
Prelijepo je ovih dana biti navijač Čelika.
U svakom razgovoru, na svakom druženju, jednostavno samo po sebi, kao neizostavna tema, pojavi se Čelik. Ruku na srce, kod onih iskrenih, malobrojnih doduše, čak i kada je bio na rubu ponora, Čelik je bio neizostavna tema. Međutim ozračje kakvo je tada bilo, i ono kakvo je danas po mnogo čemu se razlikuje.
Poštenim i predanim radom, bez euforije, Čelik je počeo pripreme za ovu sezonu. Sezonu u kojoj se, gledajući realno kada je u pitanju Čelik kao i u svakoj, mnogo očekuje.
Očuvanjem kostura ekipe od prethodne sezone, grupe momaka koji su pokazali kvalitet i karakter, stvorili su se preduslovi za stvaranje konkurentne ekipe. Ispravnom selekcijom igrača, gdje je fokus pored igračke kvalitete posebno stavljan na ljudske osobine i karakter pri izboru pojačanja, uspio je Čelik sastaviti respektabilnu ekipu.
Paralelno, pored sportskog segmenta koji je suštinski onaj dio koji je prezentacija rada cijelog kluba u javnosti i čiji rezultati, htio to neko priznati ili ne dodatno privlače publiku, radilo se i neumorno se radi i na svim drugim segmentima koji bi u konačnici trebali ponuditi konačan proizvod – stabilan i zdrav i sportski kolektiv.
Pregršt je obaveza, problema i prepreka sa kojima su se u koštac morali još od prvog dana uhvatiti oni koji nikada nisu prestali vjerovati u mogućnost oporavka Čelika – njegovi navijači, bilo oni na tribinama, oni koji su kroz razne akcije uzeli učešće u finansijkoj podršci ili oni koji su preuzeli odgovornost aktivno se involvirajući u rad kluba.
Više puta je ispričana priča o trnovitom putu Čelika od lige ZDK, preko Druge lige FBiH Centar, pa do današnje Prve lige FBiH, na kojoj se Čelik danas nalazi na čelu kolone. Međutim nije zgoreg spomenuti sav taj teret sa kojim se Čelik nosi. U prvom redu tu je pitanje reprograma, pitanje obaveza prema Poreskoj upravi i Upravi za indirektno oporezivanje. Ima tu i obaveza prema bivšim igračima i trenerima, bivšim uposlenicima radne zajednice, repovima koji su ostali nakon famoznog investitora, dugovima prema povjeriocima, javnim preduzećima…
Bilo je tu ruku na srce i fantomskih dugova, advokatskih tužbi, nerazumnih zahtijeva i nekorektnih stavova. Bilo je i galantnih partnera i ljudi koji su shvatili težinu i obim problema u kojima se Čelik nalazio, pa su ljudski i gospodski pružili ruku, a u svim iskrenim zaljubljenicima crno-crvene boje zauzvrat dobili velike prijatelje i ogroman kredibilitet. Ima i bilo je nažalost i onih koji su sebi trajno zatvorili vrata, i pokazali potpuni izostanak empatije. Hvala im i jednima i drugima, od svih se naučilo ponešto.
Danas, kada Čelik, malim ali sigurnim koracima gazi na putu konačnog oporavka, ne smijemo sebi dozvoliti luksuz euforije i trenutnog zanosa. Prelijep je osjećaj biti na čelu karavane, ali i dalje fokus svakog iskrenog navijača mora biti na dugoročnim ciljevima, a oni su, svima nama je to već poznato, potpuni oporavak kluba, deblokada klupskih računa i potpunost transparentnog poslovanja. Sve to ljepše izgleda gledajući sa vrha, ali ne smijemo ni na tren pomisliti kako smo uspjeli i kako će sve ići dalje samo po sebi.
Sada više nego ikada iskoristimo ovaj momentum, usmjerimo ovu pozitivnu energiju na podršku ekipi na terenu, ali i na aktivnom učešću u ostvarivanju svih ranije zacrtanih ciljeva na putu konačnog oporavka. Biti će na ovom rezultatom polju i gorkih pilula, biti će i još pregršt prilika za slavlje, radost i sreću, ali niti sebi smijemo dopustiti luksuz da se u pobjedama umislimo, uzoholimo i padnemo u euforiju, niti nam poraz smije biti tragedija, izaberemo srednji put, i radimo na stvarima koje su iznad trenutnog a to je oporavak i stabilizacija kluba.
Na kraju, iako to gotovo nikada u svojim kolumnama i tekstovima ne radim, iskoristiti ću priliku da pozovem ne samo građane Zenice nego i šire regije da se uključe u pozitivnu priču i vjetrove dobre energije koji pušu na i oko Bilinog. Iskoristiti ću priliku da pozovem i obnašaoce vlasti na lokalnom, kantonalnom ali i višim nivoima da dođu, pogledaju neku utakmicu Čelika, uvjere se u predanost, transparentan i konkretan rad ali i da oni sami sa pozicije koju obnašaju uzmu svoje učešće i daju svoj doprinos u oporavku simbola Zenice.
