Naš portal imao je priliku da razgovara s jednim od najboljih mladih igrača u Bosni i Hercegovini, Zeničaninom, Dankom Cvitanovićem, koji već četiri godine nastupa za KK Orlovik Žepče.
Pozdrav, Danko, hvala ti što si izdvojio vrijeme da razgovaraš za nas portal. Predstavi nam se ukratko za dio čitatelja koji te možda ne poznaje.
Prije svega, hvala vama sto ste izdvojili svoje vrijeme kako bi saznali nešto o meni. Ja sam Danko Cvitanović, imam 19 godina i dolazim iz Zenice. Već 12 godina se bavim košarkom, a trenutno predstavljam košarkaški klub “Orlovik” iz Žepča.
Trenutno nastupaš za KK Orlovik koji je na sredini tabele. Za vikend ste upisali prvu gostujuću pobjedu, a ti jednu od boljih individualnih partija ove sezone. Kako si zadovoljan svojim partijama i općenito stanjem u timu ove sezone?
Za vikend smo upisali prvu gostujuću pobjedu protiv odlične ekipe Zrinjskog iz Mostara. Pobjeda je od velikog značaja jer nakon slabijeg početka nego očekivanog, ovom pobjedom se vraćamo ka vrhu tabele, gdje i pripadamo. Odigrao sam svoju najbolju individualno partiju do sada i vjerujem da ću nastaviti tako do kraja sezone.
Orlovik u rosteru ima spoj mladosti i iskustva. Kako na tebe utječu igrači s velikim iskustvom poput Preldžića i Rizvića?
Od prvog dana u Orloviku ideja je bila da stariji igrače podučavaju i usmjeravaju mlađe igrače, dok mi mlađi upijamo to znanje i dajemo svoj maksimum kako bi se nametnuli i sto vise napredovali. Igrači poput Emira Preldžića i Rame Rizvića se jednom rađaju i meni, a i svakom mladom igraču bi bila čast igrati uz njih dvojicu. Uz njih je igra lakša i veoma sam zahvalan na iskustvu koje mi prenose.
Već si četiri godine u klubu. Nastupao si za juniorsku selekciju, A i B tim Orlovika. Jesi li zadovoljan uslovima u klubu i vidiš li Orlovik u vrhu bh. košarke u budućnosti?
Klub je uspio iz jednog malog Žepča, napravit respektabilan brend u BiH košarci. Uslovi za razvoj i napredak su jedinstveni, kakve imaju samo velikani poput Bosne, Igokee, Širokog Brijega i Borca. Vjerujem da ako nastavimo ovim putem, u veoma bliskoj budućnosti preci iz standardnog premijerligaša do uvaženog lidera tabele.
U medijima se često spominjao tvoj odlazak u Bayern 2022. godine. Kakav je bio osjećaj biti povezivan s tako velikim klubom i kakvo si iskustvo stekao u tom periodu?
Naravno, sama pomisao na Bayern sa 16 godina je bila velika stvar i osjećaj kao da su se svi moji snovi ostvarili. Usprkos mom velikom trudu i zalaganju, došlo je do nekih promjena u klubu na koje ja nisam mogao utjecati. Nažalost, ja sam taj koji je ispaštao u toj priči i već nakon nekoliko sedmica sam se vratio u Zenicu, gdje sam nakon nekoliko dana započeo svoj put u Orloviku. Nekoliko sedmica u takvom klubu je bilo dovoljno da shvatim kako sam bio blizu nečega velikog, ali je samo malo sreće nedostajalo. Ipak nisam spustio glavu, nego nastavio dalje jer nikad ne znamo je li neko loše iskustvo zapravo maskirano u nešto bolje.
Kao i dalje mlađi igrač, koje prednosti i mane uočavaš u omladinskim sistemima u BiH, ali i svom rodnom gradu Zenici? Imaju li mladi igrači osigurane sve uvjete potrebne za uspjeh?
Mislim da je glavni razlog dosta nestručnih ljudi u našem svijetu košarke kao i mnogo “štela” i malverzacija koje se izvode kako bi netko vjerovatno manje talentiran i posvećen dobio priliku, a ovi drugi ispaštali. Rijetko gdje je put za uspjeh osiguran u BiH osim u klubovima koje sam maloprije spomenuo. Omladinske reprezentacije se često susreću s tim problemima i vjerujem da bi se situacija popravila kada bi dosta bivših igrača koji su napravili velike karijere uključili u bosanskohercegovačku košarku i podigli je na viši nivo.
Treneri i suigrači te hvale. Bio si kapiten u juniorima. Šta vidiš kao najveći forte u svojoj igri, a šta bi volio popraviti?
Smatram da sve sto radim moram raditi maksimalno posvećen, a tako pokušavam predstaviti sebe na terenu. To mi je najveća prednost, sto ću se boriti do zadnje sekunde za pobjedu, a ne razmišljati o individualnoj statistici.
Koji su ti ciljevi za budućnost? Gdje sebe vidiš za pet godina?
Želim da sve ide svojim putem, do sutra se sve može promijeniti, a tek za pet godina ćemo vidjeti. Naravno, nadam se da ću igrati košarku na višem nivou nego sada, ali također se nadam zdravlju kako bih uspješno ostvario svoje snove.
Hvala, Danko, na razgovoru, želimo ti sreću u nastavku sezone.
