Moramo prihvatiti činjenicu kako nažalost jako često imamo priliku svjedočiti situacijama da se neki sportski talenti i pojedinci kojima su se predviđale velike stvari često “ugase” možda i brže nego su se pojavili u eteru, a da nikada i ne kroče na veliku scenu.
Često sumnja dođe prije šanse, a strpljenje prečesto izgubi trku sa velikim očekivanjima, pojedince progutaju i nerealne ambicije ili ih demorališe neostvarenje pred njih postavljenih ciljeva. I sve su to putevi kojima nestanu ili nestaju momci od kojih se u nekim momentima očekivalo zaista mnogo. I ne oni nisu podbacili niti je njihov talenat odjednom postao upitan, jednostavno oni nisu uspjeli nadograditi ono što su imali i kapitalizovati isto, i to je to.
Ne želim pisati u sivim tonovima.
Želim gledati drugu stranu medalje.
Onu vedru.
Ohrabruje sve one koji se u vremenu pesimizma trude ostati pozitivni i vedri, spoznaja da se pojave momci poput Nedima Smajlovića. Mladi ljudi, koji su u svojoj osnovi predani i tihi, radni, nenametljivi. Oni koji ne obećavaju mnogo riječima, ali i najveće oportuniste i kritičare razoružaju djelima.
Nedim Smajlović jedan je od pet nogometaša NK Čelik uvrštenih u idealni tim polusezone Prve lige FBiH. Ali ta informacija, koliko god bila lijepa, još uvijek ne govori dovoljno ili barem ne govori sve. Ne opisuje kao takva, sva jutra Nedima i inih drugih “Nedima” provedena u teretani dok grad spava. Ne kazuje ništa ni o stotinama ponavljanja, o maksimalnom fokusu na svaki detalj tokom svakog treninga, o šutnji kojom se gutaju kritike, koje poslije za svakoga ko gradi samopouzdanje i vjeruje sebi i u sebe iste pretvara u motiv. Statistika bilježi samo ono što je vidljivo. Trud bilježi samo onaj ko ga ulaže.
A Nedim je ulagao, i to nesebično, priznati će svi oni koji su pratili ovog mladića, od njegovih prvih minuta na zelenom terenu pa do danas. Pa i oni koji prate isključivo seniorski fudbal. Ma koliki kritičari i oponenti bili.
Dvadesetogodišnji lijevi bek crnocrvenih ove sezone nije samo igrao dobro, on je za svoje godine igrao izuzetno zrelo. Neobično je to sasvim sigurno za nekoga ko tek ulazi u ozbiljan seniorski fudbal. Čak 45 nastupa u Prvoj ligi FBiH dovoljno govori o ovom mladiću. Nadogradnja je dosegla onaj željeni nivo, kada je Nedim sve što je naučio znao pretočiti u igru koja odiše mirnoćom. A on je, postao rutiner, sa tek dvadeset ljeta na plećima. Sistem koji forsira Regoje ove sezone nije jednostavan, on primarno traži od igrača dozu hrabrosti, ali i visok stepen izdržljivost i taktičku odgovornost, a činjenično potvrđeno, Nedim je sve to ispunio. Možda čak i prešao granicu onoga što se od njega očekivalo, oduševio mnoge ali nije iznenadio, jer njegov progres bio je očekivan i sasvim logičan slijed na putu njegovog progresa.
Nedim može poslužiti i kao primjer toga kako je važno vjerovati u sebe kada niko drugi ne vjeruje u vas. Iako ruku na srce, nije da se Nedimu nije vjerovalo, i nije da pruženu priliku nije i zaslužio i iskoristio. Ali impozantan je iskorak, da je Nedim trenutno najbolji lijevi bočni igrač lige i jedan od 10 najboljih mladih igrača lige, član najbolje postave prvog dijela šampionata.
Upornost, unutrašnja vjera i maksimalan angažman, rad i predsnost, upornost koja tjera mladog igrača da ustane i kada sve govori da bi mogao ili morao stati, neupitni su put napretka.
Čelik je njegov dom i dvorište, prva i najveća lekcija o tome da podrška sredine nije samo lijepa riječ, nego temelj na kojem se gradi karijera. A Nedim, i djeca Zenice stasavaju u Čeliku koji kao nikada ranije ne njeguje svoju djecu. Uprava kluba je prepoznala talenat, karakter i rad, pružila mu je priliku i ukazala čast i povjerenje, potpisavši s njim profesionalni ugovor, a on je već sada to povjerenje opravdao.
Struka mu je dala priliku, a on je pokazao odgovornost. Prihvatio je ukazanu priliku i preuzeo odgovornost, zasluženu šansu opravdao je predanim angažmanom, dodatnim radom, požrtvovanom i srčanom igrom na terenu, dostojnom dresa njegovog Čelika.
Nedim je jedna od potvrda kako dobri i kvalitetni timovi uvijek u prvi plan izbace pojedince, koji kao takvi budu u biti i najbolja svoja verzija zahvaljujući timu. Jer oni emituju energiju tima. Atmosferu ekipe. Ritam svlačionice. Energiju i vibru publike.
U još jedno sam siguran, ukoliko Čelik, kako sve realnije djeluje, naredne sezone bude igrao WWin ligu BiH, jedno je već sada jasno: na lijevoj strani imat će igrača koji ne igra samo nogomet, nego živi svoju priču o radu, skromnosti i upornosti.
I možda je baš to najljepše u svemu, u ponovnom dizanju Čelika iz pepela, imati priliku gledati kako neko iz tvog grada, iz tvog kluba, iz tvoje čaršije, raste pred tvojim očima. Ne preko noći. Nego dan po dan. Trening po trening. Metar po metar.
Nedim Smajlović nije “samo” talentovani bek. On je dokaz da uspjeh nije slučajnost. Da sve u životu treba da se gradi. Da je to proces. Da ga nose oni koji vjeruju u sebe i znaju da je podrška sredine najljepši i najvažniji vjetar u leđa.
Čelik u njemu ima budućnost. A on u Čeliku ima sve što je potrebno da ta budućnost bude velika.
