Nogometni klub Čelik iz Zenice osnovan je prije 80 godina.
U toj bogatoj historiji Starca sa Bilinog, potom Blatuše pa ponovo Bilinog, 17 sezona igrao je Prvu saveznu ligu bivše države – Jugoslavije, a najbolji plasman bilo je šesto mjesto u sezoni 1973/1974.
Sedamdesete godine su bile internacionalno zlatno doba giganta sa Bilinog, ali i generalno najuspješnije godine za naš klub od osnivanja s obzirom da smo dva puta zaredom, 1971. i 1972. godine osvojili Srednjoevropski (MitEuropa) kup, najstarije međunarodno nogometno takmičenje u Evropi.
U ta dva finalna okršaja dvije godine u nizu padali su Austrija iz Salzburga i sjajna Fiorentina, u trećem finalu u nizu, prvom u kojem smo poraženi “otela” nam se ekipa Tatabaniye iz Mađarske.
Nakon raspada bivše države i netom po okončanju agresije na Bosnu i Hercegovinu, Čelik je bio dominantan i ovaj put osvojio je tri uzastopne titule u nizu. Na Bilino Polje stigli su trofeji prvaka BiH (1995., 1996. i 1997.) i dva Kupa (1995. i 1996.) pod trenerskim palicama dva najkvalitetnija trenera koja su radila na Bilinom u zadnjih 30 godina – Nermina Hadžiahmetovića i Kemala Hafizovića.
Od te 1997. bilo je rezultatski boljih i lošijih sezona, uspona i padova, solidnih i očajnih igrača, stizali su na Bilino Polje anonimusi na terenu i u strukturama a klub je izuzmemo li povremene i kratkotrajne rezultatske “ispade” više vremena tokom sezona koje su uslijedile proveo “spašavajući goli ligaški život” nego što smo bili konkurentan klub i tim.
Međutim u tim godinama i onima koje su slijedile jednako kako nismo uspjevali “gomilati” bodove, na drugoj strani dug kao da se množio. Obaveze su pristizale, obećanja se nizala, realizacija izostala, a dubioza postajala sve veća. Sve dok prije 20 godina nije pala “blokada”.
I takav “blokiran” klub je nastavio sa premoštavanjem, preživljavanjem, skupljali su se dugovi a rasipalo povjerenje. Poneki rezultatski bljesak tek je bio momenat skretanja fokusa sa otužne realnosti, a ona je glasila – naš klub bio je dobro uštiman mrtvac.
Bio je doduše živ, ali do grla u dugovima, prema državi, radnoj zajednici, bivšim i trenutnim igračima, dobavljačima, povjeriocima… protok vremena nije nudio rješenja nego je produbljivao agoniju, “finta” sa famoznim investitorom, poput one kada je “Laudrup” sletio u Čelik, on iz Japana, a investitor iz Turske, na Bilino su donijeli samo probleme i očaj. Dodatno se zakomplikovala već složena situacija u Čeliku, klub je bio nadomak ponora, a gotovo svi od njega su digli ruke.
Oni koji tada nisu digli ruke, bili su navijači, jedna mala grupa, koja nije, ma koja cijena toga bila, željela da prihvati da Starac sa Bilinog, iako u kliničkoj smrti može i smije da umre. I baš ta njihova vjera, njihova nada i njihova žrtva danas je dobila nagradu – NK Čelik iz Zenice je nakon 20 godina u prilici da plati prvi račun, isplati prvu naknadu, pusti prvu platu SA SVOGA GLAVNOG RAČUNA!
VJERUJTE MI, ZA ONE KOJIMA JE ČELIK DNK, OVA POBJEDA JE JEDNAKA ONOJ IZ 4.10.1972. NAD FIORENTINOM I MOŽEMO JE NAZVATI ČETVRTOM TITULOM PRVAKA BOSNE I HERCEGOVINE, SAMO OVU NISU IZBORILI MOMCI NA TERENU NEGO NJIHOV 12-ti IGRAČ – ROBIJAŠI!!!
