Amir Hadžiahmetović, igrač koji je dugo važio za izvanredan potencijal, u posljednjem poglavlju karijere suočavao se s izazovima koji su ga usporili na terenu. Odlazak u Hull City kod Sergeja Jakirovića mogao bi biti prekretnica u njegovoj karijeri. Nova sredina i novi klub djelovali su pozitivno na Amira, donijeli mu novu energiju, a rezultat svega toga je povratak u reprezentaciju.
Pri dolasku u Englesku, iza njega je bio turbulentan dvogodišnji period, ispunjen povredama i problemima s hvatanjem takmičarskog ritma. Njegov zvanični klub, Bešiktaš, poslao ga je na posudbu u Rizespor, gdje je Amir uhvatio formu i bio u kontinuitetu utakmica.
U tom periodu pojavili su se i određeni medijski natpisi koji su spominjali mogući povratak u reprezentaciju.
Do tog povratka tada ipak nije došlo. Po završetku posudbe Amir je napustio Rizespor i, nakon nekoliko mjeseci, na preporuku Sergeja Jakirovića, priključio se Hull Cityju. Transfer je dočekan s velikom dozom skepticizma, prvenstveno jer se radi o prelasku iz jednog stila nogometa u potpuno drugačiji, znatno intenzivniji engleski nogomet.

Bilo je evidentno da se Amir u početku pomalo muči s prilagodbom. No, činjenica je da su se s adaptacijom na engleski fudbal mučili i znatno kvalitetniji igrači.
Sergej Jakirović, vjerovatno svjestan problema prilagodbe, odlučuje promijeniti njegovu ulogu na terenu. U periodu provedenom u Rizesporu, Amir je bio igrač koji je rijetko imao loptu u nogama. Njegov glavni zadatak bila je kontrola i zatvaranje poluprostora.
Takva uloga iziskivala je mnogo trke, veliku potrošnju bez lopte i ostavljala malo prostora za kreativnost u igri s loptom.
U novom sistemu Amir igra poziciju 6/8, s fokusom na dobro pozicioniranje, a manje na konstantnu trku. Njegova ofanzivna uloga svedena je na igru između linija, bez pretjeranog rizika i s jasnim zadacima u fazi posjeda.
Amir Hadžiahmetović je pod vodstvom Sergeja Jakirovića ponovo postao pouzdan vezni igrač. Nije on preko noći pokazao kvalitet vrijedan samog vrha svjetskog nogometa, ali je pokazao standardnost i kontinuitet dobrih igara – osobine koje su u engleskom ritmu presudne.
Na kraju, bezobrazno je reći da neko nekoga “vraća u život”, jer se svaka individua bori za sebe i svoj uspjeh. Trener može pomoći, otvoriti prostor i dati povjerenje, ali kroz ta vrata mora proći onaj koji je spreman da ga iskoristi.
Piše: Sead Smajić


