Da budemo iskreni, ne postoji reprezentacija na svijetu protiv koje smo mi favoriti. Svaka naša pobjeda je iznenađenje i to ne zbog igrača, nego zbog nepostojanja sistema.Mnogo razočaran, očito usamljen, s malom ili nikakvom podrškom ljudi u organizaciji, Arnautović nam kaže da se problemi gomilaju, a rješenja se ne naziru. – Porazi protiv Gruzije, nisu porazi samo selektora i igrača reprezentacije. To su porazi svih nas. Prije svega, porazi ove “organizacije”, koja se prepoznaje po imenu Rukometni savez BiH, pa onda i svih institucija ove države, koje jednostavno ne mare za državnu reprezentaciju, kaže Arnautović, pa nastavlja:
Poređenja radi, Rukometni savez Gruzije ima 13 uposlenika. Imaju vrhunski budžet i kontinuitet u radu koji donosi rezultate. Oni se okupe se u januaru, odrade pripreme od 20 dana, odigraju pet utakmica, a mi ne možemo u Sloveniju na turnir na koji smo bili pozvani, da se dodatno ne zadužujemo kod igrača i stručnog štaba, jer im ni prethodne putne troškove nismo platili. I onda pročitam da smo mi favoriti. Da budemo iskreni, ne postoji reprezentacija na svijetu protiv koje smo mi favoriti. Svaka naša pobjeda je iznenađenje i to ne zbog igrača, nego zbog nepostojanja sistema. Mi smo organizaciono kišne gliste, amebe, mi doslovno ne postojimo. Reprezentaciju Gruzije na dan utakmice protiv BiH posjeti predsjednik države, uruči svima u savezu kao i igračima medalje časti, a mi krenemo na put za Gruziju, da ne znam kako i na koji način igračima platiti ručak, pa mi se javi Vojislav Rađa, bivši selektor i rukometni zaljubljenik koji plati jedan, a drugi ručak plati Elmir Grabčanović, koji je u našem slučaju direktor reprezentacije i u normalnim savezima bi imao i platu, a kod nas troši svoje novce.
RSBiH
