Senad Bajramović igrao je ragbi, bio trener, posebno uspješan bio kao internacionalni sudija u ovom sportu, a sada je predsjednik Ragbi kluba Rudar iz Zenice.
“Imao sam tu sreću da idem u Ekonomsku školu gdje je profesor fizičkog bio Suvad Kapetanović. Kao i sva omladina u to doba krenuo sam u taj novi sport. Ragbi je krenuo u proljeće 1972. a ja najesen te godine u prvi razred srednje škole. Bio sam mangup. Nakon završetka prvog razreda Kapetan koji je znao za moje ispade pozvao me da dođem na trening Ragbi kluba da „regulišemo moje ponašanje tamo”. Krajem maja 1973. sam krenuo trenirati ragbi. Imao sam 16 godina. On me uveo u taj sport, ispričao je Bajramović.
On je objasnio da Kapetanoviću za to može zahvaliti ali i da ne mora jer je „ragbi gori od pandemije koronavirusa, a ja sam 45 godina u ovom sportu i ne mogu se izlječiti od toga”.
“Ljubav prema ovom sportu je neobjašnjiva. Imam 65 godina, kad bi nekom rekao da još sudim utakmice, da još trčim, treniram, da dajem pare za taj sport, da dajem kompletnog sebe, rekao bi mi da sam lud. Što je najgore ni sam sebi ne mogu objasniti kako imam još energije toliko za ragbi, rekao je Bajramović.
Bajro kako ga zovu prijatelji igrao je u Čeliku do 1982. godine do formiranja Ragbi kluba Rudar kada je prešao u taj klub. Objasnio je da je 1979. otišau armiju, a da se tad pojavila izuzetno jaka generacija juniora koji su bili fenomenalni. U toj generaciji bili su Nasir Vehabović, Damir Uzunović, braća Majcen, Dražen i Stjepan.
Ta generacija je dovela Čelik u zvijezde. Kad sam se vratio iz armije, vratio sam se treninzima, ali pošto sam već radio u Robnoj kući Beograd, a radio sam u smjenama, nisam mogao biti konstantan na treninzima. Kad je formiran Rudar dosta kcalitetnih igrača je prešlo u taj klub. Kapetan je zauzeo takav stav da ako izostaneš jedan trening da nećeš igrati meč. Nekolicina nas je radilo i nismo mogli biti stalno prisutni na treninzima. Zato smo prešli u novi klub, prsijetio se Bajramović.
“Bio sam prvi trener rahmetli Simbadu Suljiću, kod mene su trenirali Jasmin i Besim Deljkić. Rudar je, veli, imao toliko jaku ekipu da je bio redovno prvak 2. lige Jugoslavije ali da zbog nedostatka novca nismo mogli igrati u elitnom razredu jugoslovenskog ragbija. Jedne godine smo tukli sve redom u Kupu Jugoslavije da bi se u finalu sastali sa Čelikom i izgubili. Nakon velike borbe. To pokazuje koliko je bio tada jak ragbi u Zenici, kazao je Bajramović.
U suđenju se našao slučajno. Kad je formiran Ragbi savez Bosne i Hercegovine postojala su tri kluba: Čelik, Rudar i Zenica ‘72. Nedostajalo je sudija.
“Bili su samo od sudija Sulejman Šabanović Frenki, Enes Begičević, Zlatan Levi i Zehrudin Mušinović Zela. Kako je rat krenuo Frenki je gledao da ode u Hrvatsku, Pokojni Željko Pupić u to doba je radio kao sekretar Saveza. Predložio mi je da položim za sudiju. Razgovarali smo sa Boškom Kukoljem koji je bio u Savezu i predložili mu da uradimo nešto na planu trenera i sudija. Da Begičević, Levi i Mušinović vode seminar za sudije, a da neko radi stručni dio edukacije za trenere. Anto Jozić, Aleksandrar Aco Stanković, dr. Boško Kukolj i još neki ljudi su vodili neki stručni dio. Dosta časova smo odradili u bolnici. Preko Rudara sam izdejstvovao da napravimo večeru u restoranu KPD Zenica gdje su podijeljeni certifikati za trenere i sudije. Bile su utakmice u ratu protiv selekcija UNPROFOR-a. Jednu utakmicu Bajro je igrao, a u dvije bio pomoćni sudija. Poslije rata sam nastavio intenzivnije suditi“, ispričao je Bajro.
Jedno vrijeme Simbad Suljić je bio selektor juniorske reprezentacije BiH, a Bajramović mu je bio pomoćnik. Juniorska reprezentacija igrala je pod imenom RgK Rudar, a u ligi su bili još Čelik i Zenica ‘72. U to vrijeme Bajramović je bio trener Rudara, a sa igračima je radio Enes Begičević. Bajramović je išao 1998. gdoine na seminar FIRA-e za ragbi sudije u Pragu, zajedno sa Emirom Hamzićem, Enesom Begičevićem i Zehrudinom Mušinovićem. Kasnije je Bajro išao kao sudija na još desetak seminara u organizaciji FIRA-e.
Mušinović i Begičević su sudili rijetko, Emir Hamzić je otišao za trenera ženske ekipe Čelika i selektora ženske reprezentacije BiH. Hamzić i ja smo jedno vrijeme sudili Regionalnu ligu.
Zahvaljujući generalnom sekretaru Ragbi saveza BiH Mirze Kapića prijavljen sam za sudiju za Evropsko juniorsko prvenstvo u ragbiju 7 koje se održalo u Splitu, u Hrvatskoj. Bila je to druga jakosna skupina u Evropi. Sudio sam tamo selekcijama selekcijama Irske, Mađarske, Belgije, Italije, Luksemburga… Sa mnom na prvenstvu su sudili trojica sudija iz Italije, Francuske i Češke. Poslije toga sam sudio Evropsko prvenstvo u Zagrebu, turnire u Beogradu, a jednu polusezonu sam sudio sve utakmice prvenstva Srbije. Boško Strugar, predsjednik Ragbi saveza Srbije pozvao me da sudim njihovo prvenstvo jer je bio neki problem sa Sudijskom organizacijom u Srbiji. Poslije sam odsudio u Zenici tri prvenstva Evrope, kazao je Bajramović. Pohvalio je sudije Predraga i Dejana Štiglića iz Srbije. Rekao je za njih da su zaista odlični u tom poslu.
Za svoj rad Senad Bajramović je dobio nagradu kao najbolji sportski radnik grada Zenice za 2007. godinu. Vjerovatno je vlasnik rekorda kao nasjstariji sudija u Evropi koji je sudio zvaničnu prvenstvenu utakmicu. Bilo je to prošle godine kada je u 65. godini sudio meč između Čelika i Rudara.
Izvor: Monografija 50 godina ragbija u BiH
Ragbi savez Bosne i Hercegovine
