Dok su neki planirali strategije po kancelarijama, pisali projekte i pozirali za mandate, u tišini i bez reflektora – Salić Team je trenirao, a Omer Muratović je pobjeđivao.
Gračanica danas ima prvaka superteške kategorije Bokserske lige FBiH, borca koji je u 2025. godini postao najuspješniji superteškaš u Bosni i Hercegovini.
Na završnom kolu Federalne lige, Omer je upisao četvrtu pobjedu u pet mečeva, a pored titule prvaka u superteškoj kategoriji, Muratović je pobjednik turnira u Sokolu – Soko Fight Night, te osvajač srebra na međunarodnom turniru u Zenici „Čelična Rukavica“. Omer je tako potvrdio status jednog od najboljih boraca u svojoj kategoriji i na domaćoj i na međunarodnoj sceni.
Iza ovog uspjeha stoji KBS Salić Team, klub koji pokazuje da se šampioni ne stvaraju u kancelarijama – već u znoju, disciplini i vjeri. Na čelu svega je trener Haris Salić, čovjek koji gradi borce bez buke, ali s rezultatima koji se više ne mogu ignorisati.
Podrška zajednice i značaj priznanja
Mjesna zajednica Malešići prepoznala je Omerov rad i rezultat, uručivši mu zahvalnicu za izuzetno ostvarenje u 2025. godini. Omer ističe da ovo priznanje nije samo lično – već nosi snažnu poruku mladima: znanjem, radom i disciplinom može se doći do vrha, dok ulica, poroci i droga nikada nisu rješenje.
„Snovi su dostižni. Put nije uvijek lak, ali je uvijek vrijedan. Znanje, rad, disciplina i vjera u sebe vode ka uspjehu“, poručuje Omer, dodajući da zajedništvo i podrška zajednice igraju ključnu ulogu u formiranju šampiona.
Internacionalni izazov i apel zajednici
Omer Muratović i Salić Team dobili su poziv za prestižni turnir u Njemačkoj, koji okuplja borce iz više kategorija. Klub apeluje na građane i institucije da podrže njihov odlazak i omoguće im da predstave Gračanicu i BiH u najboljem svjetlu.
„Sport ima moć da promijeni svijet. Ima moć da inspiriše. Ima moć da ujedini ljude na način na koji malo šta drugo može“, rekao je Nelson Mandela, a upravo ovu poruku Salić Team živi svakodnevno.
Intervju sa Omerom Muratovićem i Harisom Salićem
Kako bi čitaoci bolje upoznali ovog izvanrednog sportistu i njegov tim, pripremili smo intervju s Omerom i njegovim trenerom Harisom Salićem. Njihovi odgovori pružit će uvid u trening, disciplinu, izazove i strast koja stoji iza titula i uspjeha.
Prije svega želim da vas pozdravim i čestitam vam na ostvarenim rezultatima.
Haris: Hvala i mi želimo da pozdravimo sve vaše čitatelje.
Možete li se ukratko predstaviti i reći šta za vas znači Salić Team?
Haris: Zovem se Haris Salić, porodičan sam čovjek i veliki ljubitelj sporta, posebno borilačkih disciplina. Nakon dugogodišnje ljubavi prema sportu, odlučio sam osnovati KBS Salić Team i posvetiti se radu s mladim borcima. Za mene ovaj klub predstavlja mnogo više od sporta – to je mjesto gdje mladi ljudi uče disciplinu, trud, poštovanje i prave vrijednosti. Rad s njima smatram svojom misijom, jer vjerujem da sport može oblikovati kvalitetne ljude, a tek potom dobre sportiste.
Omer: Zovem se Omer Muratović, rođen sam 7. februara 1990. godine. Porodičan sam čovjek i roditelj dvoje djece. Boksom se bavim oko dvije godine, a u posljednjih sedam mjeseci nastupam na federalnoj sceni. Osim boksa, već skoro deset godina aktivno idem u teretanu, gdje se bavim body buildingom, tako da mogu reći da sam gotovo polovinu svog života proveo u sportu.
Za mene Salić Team predstavlja moju ličnost. Kroz klub koji predstavljam uspio sam ostvariti svoj dječački san – navući rukavice, ući u ring s najboljima u Bosni i Hercegovini i pokazati koliko mogu, ali i da se snovi mogu ostvariti. Zahvaljujući treneru Harisu Saliću i njegovom ličnom nagovoru krenuo sam s treninzima, a slušajući njegove savjete danas smo tu gdje i treba da budemo – u samom vrhu državne ljestvice.
Harise, stvorili ste prvaka bez budžeta i reflektora. Šta je ključ uspjeha Salić Teama?
Haris: Ključ uspjeha, kao i u svemu u životu, poslije Allahove volje, jesu upornost i trud. To su dva osnovna faktora bez kojih nema rezultata. Kada se uz njih poklope i sreća, podrška okoline i pravi ljudi u pravom trenutku, onda put ka uspjehu postaje lakši, a ostvareni ciljevi još vrijedniji.
Koliko je teško zadržati mlade u sportu i skloniti ih s ulice, posebno bez sistemske podrške?
Haris: Mlade je danas jako teško zadržati u sportu, prvenstveno zbog godina u kojima se nalaze – perioda puberteta, neozbiljnosti i brojnih iskušenja. To je faza života u kojoj je teško ustrajati i biti uporan, posebno kada se radi o zahtjevnim sportovima poput boksa i kik-boksa.
Još jedan važan faktor, koji ste i sami naveli, jeste nedostatak sistemske podrške. Mladi nemaju konkretne benefite, podsticaje ni pomoć sistema, a istovremeno su primorani da ulažu u sport. Vremenom se zasite i steknu osjećaj da ih to nigdje ne vodi, iako je istina da je ključ upravo u ustrajnosti – jer se trud, prije ili kasnije, isplati.
Kakav je Omer kao borac, ali i kao čovjek van ringa?
Haris: Kakav je Omer kao borac, nezahvalno je da ja govorim kao njegov trener – to najbolje pokazuju njegovi rezultati. Omer je, međutim, kao čovjek van ringa primjer kakva treba biti normalna i ispravna osoba: porodičan, vrijedan, zaposlen, predan treningu, human, pravi prijatelj i uzor drugima.
Smatrate li da je boks u BiH dovoljno prepoznat i šta bi se moralo promijeniti?
Haris: Boks u Bosni i Hercegovini je prepoznat i popularan u zavisnosti od grada do grada. Nažalost, u našem gradu ljudi još uvijek nemaju dovoljno sluha za ovakav sport.
Možemo li uskoro očekivati još šampiona iz Salić Teama?
Haris: Naravno, uz Allahovu pomoć, ali i kroz kontinuiran trening, trud i rad naših momaka, vjerujemo da će iz Salić Teama izrasti još šampiona i kvalitetnih boraca.
Čuli smo trenera, a sada pitanje za našeg šampiona. Nadimak The Ghost nosi posebnu simboliku. Šta on za tebe znači u ringu i van njega?
Omer: Nadimak „The Ghost“ je odlično pitanje. Za mene on predstavlja moju ličnost i životni put. Kada kažem da živim kao „duh“, mislim na život u sjeni. Rođen sam u Sjenini i sa dvije i po godine sam, zbog ratnih okolnosti, napustio rodno mjesto. Već više od 30 godina živim u Malešićima.
Kada odem u rodno mjesto, gotovo me niko ne poznaje – i tamo sam doslovno „Ghost“. S druge strane, i u Malešićima često postoji podijeljeno mišljenje: jedni kažu da sam njihov, dok drugi smatraju da ne pripadam zbog porijekla. Tako i ovdje živim na neki način u sjeni, između dva identiteta.
To se moglo vidjeti i na društvenim mrežama nakon mog, blago rečeno, izlaska iz sjene na scenu, kroz pobjede, dobre rezultate i osvajanje titule. Jedni su pisali „naš Malešak“, dok su drugi tek tada saznali da živim u Malešićima. Gdje god da se pojavim, na neki način sam „The Ghost“ u pravom smislu te riječi.
Četvrta pobjeda u pet mečeva u Federalnoj ligi, ukupno pet pobjeda u 2025. godini, osvajanje Soko Fight Night i srebro na međunarodnom turniru u Zenici. Koji je bio najteži trenutak na ovom putu?
Omer: Četvrta pobjeda u pet mečeva u Federalnoj ligi, ali ukupno pet pobjeda u 2025. godini, uz osvajanje turnira u Sokolu na Soko Fight Nightu, te srebro na međunarodnom turniru u Zenici „Čelična rukavica“, gdje sam nastupio u glavnoj borbi večeri. To je za mene predstavljalo veliku čast i lično priznanje kao borcu, ali i veliko priznanje za klub. Riječ je o turniru koji ima dugu tradiciju dugu 45 godina i koji je, nakon 12 godina pauze, ponovo oživljen. Biti dio takvog događaja bila je posebna čast.
Najteži trenutak na ovom putu do osvajanja naslova prvaka FBiH bilo je izdvajanje vremena. Bilo je izuzetno teško uskladiti posao s treninzima i odlascima na mečeve. Dešavalo se da s posla stignem u dva sata iza ponoći, samo se presvučem i potom vozim šest sati bez sna i odmora, kako bih istog dana odradio meč.
Koliko je treniranje bez velike infrastrukture i finansijske podrške uticalo na tebe kao borca?
Omer: Znate kako, trenirati bez velike infrastrukture i finansijske podrške izuzetno je teško, ali istovremeno predstavlja i veći izazov te snažan motiv za uspjeh. Tada ste još gladniji pobjeda i rezultata, jer u glavi znate da je sve što ste postigli došlo bez pomoći onih koji su, nažalost, trebali biti tu – a nisu.
Koliko ti znači podrška MZ Malešići i priznanje zajednice?
Omer: Što se tiče svake podrške, naravno i ove od strane MZ Malešići, na čelu s predsjednikom Harisom Hasićem, ima ogroman značaj. Svaki „vjetar u leđa“ znak je da ideš naprijed i da svoj posao radiš kako treba. Od samog početka MZ Malešići bili su uz mene i kroz medije gurali ovu prelijepu životnu priču, pokazujući da itekako prepoznaju red, rad, disciplinu, trud i volju svojih mještana, na čemu sam im iskreno zahvalan.
I za kraj, koji je tvoj sljedeći cilj – i sportski i životni?
Omer: Sljedeći cilj i moja vizija na sportskom nivou svakako su podizanje nivoa i plasman na državno takmičenje, uz pokušaj osvajanja državnog prvenstva. Paralelno s tim, želja mi je da u što skorije vrijeme izađem na evropsku i međunarodnu scenu, dam maksimum od sebe i predstavim i sebe i klub u najboljem mogućem svjetlu, pa čak i da se borim za osvajanje ozbiljnog pojasa van granica Bosne i Hercegovine.
Nakon toga, želim se okrenuti životnom cilju zbog kojeg sam i krenuo u ovaj životni projekat, a to je da usmjerim svog sina Elmedina Muratovića, koji već skoro dvije i po godine ide mojim stopama i bavi se boksom te nastupa za Salić Team. Moj cilj je da on bude što bolji i, ako Bog da, uspješniji od mene. Za to su potrebni veliki trud, rad i odricanja, a ja sam spreman da mu se u potpunosti posvetim i budem mu najveća podrška. Smatrat ću sebe istinski uspješnim tek onog dana kada njega vidim kao pobjednika u ringu.
Hvala vam na vremenu koje ste izdvojili da govorite za naš portal. I želimo vam mnogo sreće i uspjeha u budućnosti.
Omer Muratović i Salić Team dokaz su da uspjeh ne dolazi preko noći, niti preko veza. On se rađa kroz rad, disciplinu i strast. Njihova priča inspiriše i pokazuje da sport može ujediniti ljude, motivisati mlade i postaviti Gračanicu na mapu evropskog boksa.
Podrška zajednice i institucija sada je ključna – posebno za odlazak na međunarodni turnir u Njemačkoj, gdje će Omer i tim imati priliku da pokažu svoje vještine i budu pravi ambasadori svog grada.
Njihova poruka je jasna: Šampioni se ne prave u kancelarijama. Šampioni se prave teškim radom u znoju.
Piše: Mustafa Šehić
