U svijetu košarke, postoje igrači koji donose nešto posebno na teren – sposobnost koja nadmašuje konkurenciju i čini ih potencijalnim besmrtnicima igre. Tracy McGrady, poznat i kao T-Mac, bio je jedan od tih igrača. Sa kombinacijom atleticizma, vještine, košarkaške inteligencije i hladnokrvnosti, McGrady je imao sve preduslove da postane možda i najbolji košarkaš svih vremena. Međutim, ono što ga je spriječilo da dosegne taj status nisu bili nedostatak talenta ili volje, već nešto što ne može da kontroliše – povrede.
Genij na terenu
McGrady je bio definicija svestranosti. U eri kada su krila u NBA počela da preuzimaju ključne uloge, on je bio na vrhuncu te revolucije. Sa visinom od 203 cm i nevjerovatnim rasponom ruku, imao je sposobnost da igra više pozicija – od beka šutera do niskog krila, pa čak i pleja u nekim trenucima. Njegova fluidnost u pokretima, lakoća s kojom je šutirao preko protivnika, i vizija na terenu bili su izuzetni.
Što je još važnije, McGrady je mogao da preuzme kontrolu nad utakmicom kada god je to bilo potrebno. Njegov skok šut bio je neodbranjiv i nevjerojatno precizan. Bio je sposoban da kreira šanse iz gotovo nemogućih situacija, prolazio je protivnike sa lakoćom, a kada bi bio u zoni, izgledalo je kao da je nezaustavljiv. Mnogi su ga smatrali jednim od najtalentovanijih igrača koji su ikada kročili na NBA parket.
13 poena za 33 sekunde – Legenda je rođena
Jedan od trenutaka koji najbolje oslikava McGradijevu veličinu dogodio se 9. decembra 2004. godine, kada je Houston Rocketse vodio protiv San Antonio Spursa – tada već jednog od najdominantnijih timova lige. McGrady je ušao u završnicu utakmice s timom koji je gubio 76-68, ali je za samo 33 sekunde uspio da postigne nevjerovatnih 13 poena. Njegova sekvenca je uključivala četiri trojke, od kojih je jedna bila uz dodatno slobodno bacanje, kao i šut za tri poena kojim je postavio tačku na nevjerovatnu pobedu Rocketsa.
Taj trenutak ostaje urezan u sjećanju svakog ljubitelja košarke. McGrady je demonstrirao svoju hladnokrvnost, košarkašku genijalnost i sposobnost da u clutch momentima nadmaši očekivanja. Taj niz poena nije samo dokazao koliko je McGrady opasan šuter, već i koliko je bio mentalno jak – čovjek koji nije znao za predaju, bez obzira na to koliko je utakmica djelovala izgubljeno.
Povrede – Najveći protivnik
Iako su trenuci poput tog protiv Spursa ostavili neizbrisiv trag, McGradyjeva karijera je nažalost obiljeležena i nečim tragičnim – povredama koje su mu konstantno prekidale kontinuitet i polako, ali sigurno, uzimale danak na njegovom tijelu. Dok je bio u vrhuncu forme, povrede leđa, ramena i koljena često su ga udaljavale sa terena na duže periode. To su bile povrede koje su ga natjerale da propusti brojne utakmice, usporavale njegov napredak, i na kraju ga prisilile da završi karijeru prije vremena.
McGrady je, u više navrata, govorio o frustraciji koju je osećao zbog toga što je njegovo tijelo počelo da popušta u trenutku kada je trebalo da dostigne svoj apsolutni vrhunac. Tokom svog boravka u Orlandu i Houstonu, pokazivao je nagovještaje da može biti najbolji igrač na planeti. Sa svojom neosporenom dominacijom i sposobnošću da zablista u ključnim momentima, mnogi su vjerovali da bi, da je ostao zdrav, T-Mac mogao da postane najveći ikada.
“Šta bi bilo, kad bi bilo?”
Kada govorimo o košarkaškim “šta bi bilo, kad bi bilo” pričama, McGradyjeva karijera je često jedna od prvih koja se spomene. Njegova kombinacija nevjerovatnog talenta i nesretnih okolnosti dovodi do pitanja: Da li je mogao biti najbolji igrač svih vremena? Mnogi stručnjaci, pa i sami igrači, složili su se da je McGrady imao sve predispozicije da uđe u tu diskusiju. Njegov talenat bio je neupitan, ali ono što je njegov put činilo izuzetno teškim bile su povrede koje su usporile, a zatim i skratile njegovu karijeru.
U eri kada su igrači poput Kobe Bryanta, Allena Iversona, Shaqa i kasnije LeBrona Jamesa dominirali, McGrady se izdvajao po svojoj jedinstvenoj kombinaciji visine, vještine i elegancije na terenu. Međutim, dok su neki od njih uspjeli da izgrade svoje naslijeđe kroz dugovječnost i kontinuitet, McGrady je ostao vječiti kandidat za ono što je moglo biti.
Iako ga povrede nisu dozvolile da ostvari puni potencijal, McGrady će uvek biti upamćen kao jedan od najtalentovanijih košarkaša svoje generacije. Njegovih “13 poena za 33 sekunde” je podsjetnik na to šta je mogao da uradi na terenu, i na ono što je košarkaški svijet mogao da dobije da je imao zdravlje na svojoj strani.
Autor: Ahmed Srebrenica
