Naš portal danas je imao priliku razgovarati s bosanskohercegovačkim košarkašem Aleksandrom Lazićem.
Lazić je rođen 10. juna 1996. godine u Milićima, a 203 cm visoki košarkaš svoju profesionalnu karijeru započeo je u Olimpiji 2012. godine.
Košarkaški put odveo ga je u nekoliko klubova – Olimpija, Slovan, Škofja, Dynamic, Mega, Koper, Mornar, Budućnost, JDA Dijon, Spartak Subotica, a trenutno je član libanskog Maristes.
Aleksandre, prije svega zahvaljujemo ti se što si izdvojio vrijeme da razgovaraš za naš portal.
Hvala vama na pozivu i lijepim riječima. Uvijek mi je drago odvojiti vrijeme za razgovor, pogotovo kada dolazi iz iskrene namjere i ljubavi prema sportu.
Prije nešto više od mjesec dana vratio si se profesionalnoj košarci i potpisao za klub iz Libana, Maristes. Možeš li nam ukratko otkriti kakvi su ti prvi utisci nakon mjesec dana u klubu?
Povratak profesionalnoj košarci doživljavam kao novu etapu, ali i kao nastavak jednog puta koji nikada zapravo nije ni stao. Mnogo mi je značilo igrati basket 3×3 prošle sezone i sarađivati sa trenerom Milanom Iskovom. Prvi utisci iz Maristesa su vrlo pozitivni, osjeća se poštovanje i jasna vizija. Nakon mjesec dana mogu reći da sam zahvalan na prilici i da svakodnevno učim, kako na terenu, tako i van njega.
Imao si sjajne igre na Eurobasketu gdje si u prosjeku bilježio 12.3 poena, 4.8 skokova i 1.2 asistencije po utakmici. Kako gledaš na prethodni Eurobasket?
Na Eurobasket danas gledam s velikom zahvalnošću. Statistika je tu, ali ona je samo odraz zajedničkog truda i povjerenja unutar ekipe. To je bilo iskustvo koje me podsjetilo da kada igraš srcem, s vjerom i bez straha, rezultat dođe kao nagrada. Za mene je to bio turnir rasta, ali i potvrda da se pravi put uvijek gradi strpljenjem.
Mnogo prašine podiglo se u posljednje vrijeme, međutim ne želimo ponavljati isto. Da li si uspio pratiti utakmice reprezentacije BiH protiv Turske i Srbije, kako komentarišeš na igru “oslabljenih” Zmajeva?
Jesam pratio utakmice. U takvim momentima vidi se koliko je važno ostati smiren i vjerovati procesu. I kada smo oslabljeni, važno je da duh ekipe ostane jak. Rezultat dođe i prođe, ali način na koji nosiš dres i kako ostaješ uspravan u teškim trenucima govori najviše o jednoj reprezentaciji.
U februaru i martu očekuje nas dvomeč protiv Švicarske, nećemo pričati o tome da li ćeš biti dio reprezentacije, ali danas vidimo da sve selekcije “igraju” košarku i da nema laganih utakmica?
Danas zaista nema laganih utakmica. Košarka je postala globalna, ali i lekcija strpljenja i poniznosti. Svaki protivnik traži poštovanje, fokus i vjeru u ono što radiš. Ako uđeš s pravim stavom i čistom glavom, uvijek imaš šansu.
U samom početku rada našeg portala pratili smo sve tvoje igre s oduševljenjem. Nekako tiho i bez puno medijske pompe postao si omiljeniji sportista u BiH. “Zmaj od Bosne i Hercegovine” kako te prozvao urednik našeg portala. Kako gledaš na podršku koju dobijaš iz cijele BiH?
Podršku koju dobijam doživljavam kao blagoslov. Trudim se da ostanem prizeman i zahvalan, jer znam da ništa od ovoga nije samo moja zasluga. Kada osjetiš podršku cijele zemlje, to ti daje dodatnu snagu, ali i obavezu da uvijek budeš čovjek prije svega.
Za kraj, s obzirom da smo već ranije spomenuli da te prati veliki broj navijača, imaš li poruku za njih?
Navijačima bih poručio da nikada ne gube vjeru – ni u sport, ni u ljude, ni u sebe. Hvala im na svakoj lijepoj riječi i svakoj podršci. Mi to osjećamo, i često nas baš ta energija podsjeti zašto smo uopće krenuli ovim putem.
