Šta se dogodi kada spojite Dimitriosa Giannakopoulosa, Ergina Atamana i Kostasa Sloukasa?Dogodi se da su zeleni ponovo na tronu!
Zeleni iz Atine prošlu sezonu su završili kao 17-a momčad Euroleague sa omjerom od 11 pobjeda i 23 poraza, te je to predstavljalo još jednu poražavajuću sezonu za zeleni dio Atine. Trenutak radosti mogli su pronaći u porazu Olympiacosa, njihovih najljućih rivala u posljednjim sekundama od Real Madrida u finalu Eurolegue. Legenda Olympiacosa Kostas Sloukas je tada promašio šut za pobjedu i tako je Real Madrid postao prvak Evrope prvi put nakon 2017. godine.
Zlatne godine Panate u Euroleague su bile od 1999. pa sve do 2011. kada su bili u kontinuitetu među najboljih timovima u Evropi koju su pokorili u tom periodu čak pet puta.
Nakon 2011. ni oni najzagriženiji navijači Panate nisu očekivali sušu od čak 13 godina bez trojefa. Razni treneri i igrači su se smjenjivali, titule su bile daleko a ekscentrični pogubljeni vlasnik je naslijedio svog oca i jedino što je radio je plačao kaznu za kaznom.
Neoprostiva izdaja
Pokušavao sam da pronađem poređenje u našem fudbalu ili košarci za ono što je učinio Sloukas Olympiacosu, ali nisam mogao naći. Mislio sam da je dobro poređenje sa Figovim prelaskom u Real Madrid, ali nije isto, Figo nije dosegao taj nivo kod navijača Barce kao Sloukas kod navijača Olympiacosa. Možda je najbolje da probate zamisliti Francesco Tottia kako tamo neke 2010. godine prelazi u Lazio. Eh upravo to je Sloukas uradio Olympiacosu. Čovjek koji je imao poseban status u klubu prvo promašuje šut za titulu protiv Reala, a ubrzo nakon toga potpisuje trogodišnji ugovor za Panathinaikos vrijedan ukupno 10 miliona eura. Ko je toliko lud da potpiše čovjeka od 33 godine a da mu pri tome dadne 3.3 miliona po sezoni? – ah da Dimitrios Giannakopoulos.
From scratch
Godine i godine bez trofeja u Evropi su Giannakopoulosu dosadile, pa je odlučio da odriješi kesu i izgradi novi tim od nule. Doveo je trenerskog vuka Atamana a od igrača lakše je nabrojati ko je ostao nego ko je otišao. Ostala su samo 3-4 igrača, od zvučnih imena dovedeni su Kendrick Nunn, Mathias Lessort, Jerian Grant, Juancho Hernangomez, već spomenuti Kostas Sloukas…
Niko nije davao prevelike šanse Panathinaikosu da urade nešto ove sezone, većina ih je predviđala da će uhvatiti kartu za top 8, ali da će nešto više napraviti sumnjam da su i navijači očekivali. Ipak, stari vuk Ataman je bio jedini koji je unaprijed znao neke stvari. Najavio je final four, čak je najavio da će Sloukas biti MVP i da će pogoditi za pobjedu. Samopouzdanje ili ludost, iz ove tačke gledišta procijenite sami.
Kralj je srušen
Panathinaikos je regularni dio sezone završio na drugom mjestu. Kako je sezona odmicala igrali su sve bolje i bolje, te su oni skeptični od ranije počeli da im daju šansu da se okite titulom prvaka Evrope. Prva prepreka im je bio Maccabi te su nam te dvije ekipe donijele izvanrednu seriju u kojoj su Zeleni napravili preokret i iz 1-2 u 3-2.
Na Final fouru ih je dočekao Fenerbahce kojeg su na izgled lahko pobijedili. Drugi par su činili Real Madrid i Olympiacos, gdje je Real također na izgled lahko pobijedio. Zamislite samo kakvo bi finale bio da su se dvije ekipe iz Atine sastale u finalu…
O finalu nije toliko potrebno ni trošiti riječi. Usuđujem se reći da već nakon sredine druge četvrtine moglo se osjetiti da će Panata da slavi u finalu. Ataman je potpuno nadmudrio Chus Matea a uz sjajnu publiku igrači Panathinaikosa su uhvatili momentum koji do kraja utakmice nisu ispuštali i stigli do svog prvog trofeja nakon 13 godina – ukupno 7.
Epilog
Svi uspjesi Panathinaikosa u ovoj sezoni su rezultat pažljivog planiranja, hrabrih odluka i neustrašive igre. Od dolaska Kostasa Sloukasa iz najvećeg rivala, do vođenja Ergina Atamana, svaki potez je bio ključan. Ova pobjeda nije samo titula, već simbol povratka jednog od najvećih klubova u evropskoj košarci. Navijači sada s pravom mogu sanjati o još jednoj zlatnoj eri zelene dinastije.
Autor: Ahmed Srebrenica
