Četrdesetpeta, vrijeme je heroja, rodila se ljubav Čelik Zenica, Čelik samo volimo, Čelik samo volimo, jednom uvijek, zauvijek, Čelik samo volimo… Osamdesetosma u Šadrvanu graja, probudio se ponos, vjerna Robija, Čelik samo volimo, Čelik samo volimo, jednom uvijek, zauvijek, Čelik samo volimo…
Dio je ovo iz navijačke pjesme koja pjeva o dva zaštitna znaka Zenice, Robijašima i Čeliku, njihovom osnivanju i njihovoj povezanosti, jer, želite li nekome pričati o ljubavi, pričajte im o Robijašima i Čeliku.
Kada pričate o Zenici, Čeliku i Robijašima, sigurno je kako će neki događaji ostati neispričani, biti će smetnuti sa uma ili jednostavno propušteni u razgovoru, neki će možda biti preuveličani, ali najbitnije uvijek ostaje ispričano i preneseno a to je ta iskrena ljubav.
A o ljubavi Robijaša, odnosno Zenice i Čelika, mogu se pisati knjige, ali doslovno, toliko priča, toliko jasno emitovanih emocija, toliko energije, toliko uspjeha, pozitivne vibracije, ali i tužnih priča, uspinjanja i propadanja, sve to stane u jednu priču o Robijašima i našem Čeliku.
Mnogo toga je ostalo, zabilježeno je u fotografskim i pisanim tragovima, ima tu i mnogo video materijala od samih početaka Robijaša, ali najviše je onog što se prenosi sa koljena na koljeno, jer Robijaši su uz Čelik generacijski, evo sada već 36 godina, a kao simpatizeri i navijači još od “vremena heroja” i davne četrdesetpete.
Popularni “Robijasi” ili RZ88 svoje ime ponosno nose od 1988 godine, kada su tadašnje vođe navijanja u ugostiteljskom objektu “Šadrvan” odlučile kako je konačno sazrilo vrijeme da navijači Čelika imaju prepoznatljivo ime koje će ih pratiti zauvijek. I naravno, po čemu je Zenica bila prepoznatljiva na području cijele bivše nam države, nego po zatvoru – Kazneno popravnom zavodu Zenica i njegovim “stanovnicima” robijašima. I od toga dana Robijaši su proputovali slobodno mogu reći stotine hiljada kilometara pod tim imenom i sa svojim Čelikom.
Kada nekome ko nije osjetio tu posebnu ljubav, iskrenu, bezinteresnu i beskompromisnu ljubav i predanost, njemu je teško približiti kakva je vrsta emocije koju jedan navijač osjeća prema svome klubu. A kada u superlativu želite govoriti o ljubavi, ne morate puno trošiti riječi, dovoljno je da kažete to je ona ljubav koju Robijaši osjećaju prema Čeliku, i nečete pogriješiti.
Čelik je identitet našeg grada, simbol nekadašnje vrijedne radničke čaršije, simbol grada otvorenog srca i grada bez predrasuda, čini mi se nekada kako ne postoji grad u našoj domovini gdje je jasnije vidljiva kohezija različitosti, u svakom mogućem smislu.
Ljubav Robijaša prema Čeliku, u biti je možda najbolja slika šta znači imati kontinuitet, preživjeti razne sisteme, razne političke ideologije, diktate, kalkulante i mešetare, e sve to nadjačala je ljubav Robijaša prema Čeliku. I da, ta ljubav je održala Čelik u životu, jer da nije bilo Robijaša, odgovorno tvrdim, danas ne bi bilo ni Čelika! A pobjediti će i savladati Čelik i Robijaši i sve druge prepreke koje će siguran sam u budćnosti da se nađu na putu!
Sanjaju i danas Robijaši svoj san, imaju viziju da vide svoj Čelik zdravim, neovisnim, boljim, i zeničkim, jer znaju Robijaši najbolje, izgubimo li Čelik, izgubili smo i Zenicu!!!
SRETAN ROĐENDAN NAJBOLJIM NAVIJAČIMA U MOJE LIČNO IME I U IME PORTALA SPORT BEZ CENZURE.
