Piše: Admir Gluhić
Znate li šta je sistem zaista? Šta znači uspostava sistema i da li je ona kod nas moguća?
Da li je to neka imaginarna kategorija o kojoj pričaju na mrskom nam zapadu ili je to uspostava reda, hijerarhije, odgovornosti, prava i obaveza? Da li je to kreiranje ambijenta u kojem svako ima svoje zadatke, obaveze i odgovornosti? Da li su svi unutar sistema na neki način u direktnoj korelaciji jedni sa drugima?
Sistem suštinski, ali i po definiciji predstavlja međusobno povezan skup elemenata koji su koherentno organizovani na način da se postignu ciljevi i ostvari funkcija. Sistem može biti i grupa različitih aktera ili elemenata koji se uklapaju u okvir vizija ili ciljeva. Na ovaj način definisan, sistem suštinski predstavlja preduslov za ostvarenje određenih ciljeva, dostizanje određenih rezultata ili ostvarenje određenih uspjeha.
Definicija sistema u sebi sadrži tri ključna dijela:
▪️ elemente,
▪️ međusobne veze i
▪️ cilj;
Zamislite recimo jedan fudbalski tim. Na ma koliko niskom organizacionom nivou bio i bez obzira u kojem ligaškom ili čak amaterskom nivou takmičenja uzimao učešće, jedan takav tim ima mnogo elemenata. U prvom redu tu su igrači, tu su treneri, nužan je i neki, kakav takav nogometni teren i naravno, ma kako smiješno zvučalo – nogometna lopta.
S obzirom na nivo organizacije, obogaćuje se i usložnjava struktura uvođenjem novih kategorija. Na višem nivou tu su i ljudi u upravi, uposlenici kluba, osoblje, sportski i zdravstveni radnici, i šta sve ne. Svi ovi elementi međusobno su povezani pravilima igre, strategijom koju postavlja struka, vizijom koju imam uprava, željom koju imaju simpatizeri i zakonima fizike.
Fudbalski ili nogometni timovi mogu imati mnogo ciljeva poput recimo pobjede u igri, zarade novca, zabave, promocije sebe ili svoje lokalne zajednice, promocije zdravog načina života kroz trening i vježbanje, a najčešće sve to zajedno. Činjenica da fudbalski timovi imaju elemente, veze i ciljeve čini ih kompleksnim ili složenim sistemima.
Međutim, postoji beskonačan broj složenih sistema. Sistemi su i škole, gradovi, velike korporacije, ali i drvo u prirodi ili na šetalištu u gradu, kardiovaskularni sistem kod čovjeka ili galaksija.
Nekako, ukoliko detaljnije sagledate sebe ili svijet oko sebe, čini se kako sve može biti sistem. Međutim neke stvari iako izgledaju ili ostavljaju takav dojam, ipak nisu sistem.
Kolekcija, grupa, skup ili bilo kakve međusobno korelirane tačke bez ikakvih međusobnih veza ili ciljeva nisu sistem. Pijesak razbacan po putu ili plaži nije sistem. Možete dodati pijesak ili oduzeti pijesak, ali još uvijek imate samo pijesak. Znači element, pijesak, postoji, međutim on nema niti vezu niti svrhu.
Kada bi nasumično izvlačili fudbalere iz tima, ili dijelove kardiovaskularnog sistema, brzo bi prestao biti isti sistem kao prije. Tim odnosno nogometni sistem bi prestao sa normalnim funkcionisanjem jednako kao i čovjek nakon gubljenja integriteta kardiovaskularnog sistema.
Postoji taj famozni integritet, cjelovitost sistema zbog koje svi njegovi elementi izgledaju kao jedno. Galaksija se pojavljuje kao jedna, ali i grad ili šuma. Naravno i složeni sistemi se također mogu mijenjati, prilagođavati, tražiti ciljeve i reagovati na događaje i podražaje iako su oni sami sastavljeni od neživih stvari. Zato se složeni sistemi često osećaju kao živi, zbog integriteta i mogućnosti djelovanja ili reakcije.
Zamislite kako grad nikada ne spava, ili da recimo vrijeme izgleda mirno. To je priroda sistema koji se samoorganizuju, samopopravljaju i mogu preživjeti poremećaje, autonomno i samoupravno, jer imaju sistem. Sistemi imaju tendenciju da budu otporni, a neki su čak i evolutivni, što znači da se iz teškoća vraćaju još jači ili organizovaniji.
Zamislite samo koliko snažno šuma može da se vrati od bolesti ili požara, na kraju i da razvije određeni imunitet na njih.
Sistemi, izgrađeni od elemenata, međusobnih veza i ciljeva, imaju jedinstveno svojstvo, i oni kao takvi su više od zbira njihovih dijelova. To ih čini da se ponašaju na način na koji njihove pojedinačne komponente nikada ne bi mogle ili bile u prilici.
Zamislite tri osobe koje hodaju ulicom u mračnoj noći. Nailaze na nepoznatu formu koja im blokira put. Oni ne znaju šta je to, i ne mogu da vide šta je to. Počinju da dodiruju, gledaju, povlače, palpiraju i tako prikupljaju informacije o nečemu nepoznatom. Jedan od njih nakon tog ispitivanja kaže kaže kako je to okrugla stjena. Drugi misli da je to deblo velikog i starog drveta. Treći, osjećajući pod rukama grubu i rastezljivu stvar, zove ostale govoreći im kako je to sklupčana prostirka.
Niko od njih nije shvatio da je to džinovska kornjača, jer su im čula slala slike i kreirali su percepciju na osnovu djelomičnih informacijs koje su imali. Niko od njih nije bio u pravu iako su im čula govorila kako su u pravu. To je isključivo iz razloga što nisu uspjeli ispitati cjelinu i samo su pogledali svaki pojedinačni dio mozaika bez sklapanja sistema i gledanja šire slike.
Ovo nam potvrđuje kako su sistemi više od zbira njihovih dijelova. Oni su više od svojih elemenata, veza ili ciljeva. Kada ih pogledamo zajedno, vidimo šta ih ustvari čini moćnima, vidimo njihovu otpornost i snagu evolucije koja polako djeluje, poboljšavajući svijet u kojem živimo. Ako pogledamo mnoge dijelove života, mislim da je vrijedno razmišljati u smislu sistema.
Vjerujem da ako se udubimo u razmišljanje o tome kako složeni sistemi funkcionišu, ukoliko potražimo adekvatne stručne aspekte i ekspertize o sistemima i sistemskom pristupu, onda možemo razviti mnogo bolje razumijevanje kako svijet oko nas funkcioniše. Možemo vidjeti međusobne veze, nepisana pravila i zakone koji upravljaju Zemljom. Možemo postavljati pitanja „šta ako“ i razmatrati različite ishode, i što je najvažnije, možemo biti kreativni i hrabri u redizajniranju sistema.
Redizajniranje sistema može imati stvaran, trajan uticaj na svet.
