Piše: Admir Gluhić
U sportskom svijetu, a unutar tog posebno u mikrosvijetu fudbala, često se polemiše o tome da li je talent nešto s čime se rađamo ili nešto što se može razviti kroz rad i trud. Kada neko kao dječak ili mladić u ranoj fazi razvoja pokaže nevjerovatne sposobnosti na terenu, odmah ga nazivamo „rođenim talentom“, dok se drugi igrači, koji možda jednako vrijedno rade, ne ističu na isti način. Pitanje je, šta ustvari predstavlja termin – talentovan fudbaler?
Šta je talent u fudbalu?
U fudbalu, kao i u životu, često se raspravlja o tome da li se talent nasljeđuje ili se može izgraditi kroz rad i trud. Svake godine pojavljuju se mladi igrači koji svojom igrom oduševljavaju publiku, a mediji ih odmah proglašavaju „novim Mesijem“ ili „novim Ronaldom“. No, koliko je u svemu tome zaista presudan urođeni dar, a koliko naporan rad i pravilan razvoj?
Veliki klubovi širom svijeta ulažu ogromne resurse u skauting kako bi pronašli mlade talente i usmjerili ih na pravi put.
Pojam talenta često se u svakodnevnoj komunikaciji, čak i kada se komunicira na stručnom nivou miješa s vještinama. Kako bi spoznali razliku, dovoljno je pogledati neke od najvećih fudbalskih zvijezda. Igrači poput Messija ili Maradone od “malih nogu” su iskazivali izuzetne sposobnosti koje su ih izdvajale od vršnjaka. Njihova kontrola lopte, osjećaj za prostor i prirodna lakoća u igri bili su evidentni i prije nego što su počeli ozbiljno trenirati i raditi na popravljanju i unaprijeđenju postojećeg talenta.
Talent, u ovakvom kontekstu, možemo definisati kao urođenu sposobnost da se određene fudbalske vještine izvode s lakoćom i preciznošću. To je ono što nekim igračima omogućava da donose brze i tačne odluke na terenu, da imaju izvanredan osjećaj za tempo igre ili da instinktivno znaju gdje će lopta pasti. Talent je sumirani skup vještina, dok neko sa samo jednom izraženom vještinom ne mora nužno biti i talent u punom smislu te riječi.
Razlika između talenta i vještina
Međutim, sam(a) talent(ovanost) za nešto nije i ne može bito dovoljna, pa je tako i sa fudbalskim talentima. Postoji mnogo primjera igrača koji su bili smatrani izuzetnim talentima ranim fazama razvoja, ali nisu se uspjeli razviti i ostvariti velike karijere jer jednostavno nisu dovoljno radili na sebi. S druge strane, neki igrači koji možda nisu imali taj urođeni „prirodni dar“ uspjeli su se nametnuti i postati vrhunski fudbaleri koji su progres kreirali bazirano sa fokusom na i kroz – disciplinu, trud i upornost.
Razlika između talenta i vještina posebno je vidljiva u treninzima. Tehnički aspekti igre – preciznost dodavanja, šutiranje, driblanje – mogu se usavršavati kroz dugogodišnji rad. Međutim, ono što razlikuje prosječnog igrača od vrhunskog jeste sposobnost da u djeliću sekunde donese ispravnu odluku i izvede potez koji se čini gotovo nemogućim.
Razvoj fudbalskog talenta
Dok talent može biti urođen, njegovo iskorištavanje zavisi od mnogih faktora, na većinu kojih možemo više ili manje da utičemo. Pravi razvoj mladih igrača zahtijeva stručno vođenje, kvalitetne trenere i adekvatno okruženje koje podstiče i omogućava napredak.
Klubovi koji ulažu u razvojne akademije omladinskih kategorija još od najmanjih uzrasta jasno šalju poruku kako prepoznaju da je rad s mladim igračima ključan za dugoročni uspjeh. pronalaženje talenta je samo prvi korak. Pravi izazov za talenta leži u njegovom razvoju, nužan je kvalitetan trenažni proces, rad sa stručnim trenerima, ali i pravi mentalitet igrača.
Jednostavno fudbalski talent je kombinacija urođenih predispozicija i predanog rada. Neko može imati nevjerovatan osjećaj za igru, ali bez discipline i konstantnog i kontinuiranog treninga, taj talent će ostati neiskorišten. S druge strane, uporan rad može omogućiti i igračima s manje prirodnog talenta da dostignu visoke nivoe igre. U konačnici, najveći fudbalski velikani su oni koji su znali spojiti svoje talente s neumornim trudom i strašću prema igri.
