Piše: Admir Gluhić
Nisam neko ko voli dijeliti ljude ni po kojoj osnovi, volim svima pružiti priliku, i onda se svi sami razvrstaju tamo gdje pripadaju, u ljude ili one druge.
Međutim, nećemo danas o dijeljenju, barem ne te vrste.
Da, odlučio sam pisati o podjelama, ali ne na naše i njihove, crne ili bijele, velike ili male, nego podjelu na one koji odustaju i one koji pobjeđuju. Pitati ćete se vjerovatno a šta je sa onima koji su poraženi? Po ljudskoj percepciji suprotnost od pobjede je poraz. Ko pobijedi on je pobjednik, a ko izgubi on je poražen. E pa nije baš tako, jer poraženi su samo oni koji odustaju.
Ali, kako bi shvatili u kojem smjeru ide moja priča, vratimo se na sami početak i priču o podjelama. Dvije su grupe ljudi, koje svakodnevno srećemo, u sportu, biznisu ili životu. Prvi su oni koji konstantno teže razvoju, napretku, otvoreni su i spremni na nove izazove. Druga je grupa ona u kojoj se nalaze ljudi koji se zadovoljavaju datim ili naslijeđenim uslovima i stanjem u kojem se nalaze, rijetko kada su spremni da naprave iskorak, ne usuđuju se u korak prema nepoznatom, rijetko ili gotovo nikada se ne odlučuju na ličnu inicijativu. Prvi su pobjednici u životu, dok drugi često ostaju samo njegovi posmatrači ili pasivni učesnici koji nikada ne ostvare do kraja sopstveni potencijal.
Suštinski, iako nekada čovjek nije do kraja toga svjestan, svako od nas donosi za sebe odluku u koju grupu ili skupinu će spadati, po staroj izreci pobjednik se ne rađa, pobjednik se stvara ili postaje.
Pravi pobjednici vrlo rano shvate i prihvate činjenicu kako pobjeda nije stvar sreće, nego stvar stava, odlučnosti i predanosti. Baš ta odlučnost i posvećenost izdvajaju buduće pobjednike od ostalih, superiornost im donosi njihov “mindset” odnosno postavke i projekcija jasnih koraka koje je potrebno napraviti da bi se došlo do cilja i odlučnosti potrebne da se ti koraci i naprave.
Kada sam rekao da svako od nas bira u koju grupu će da potpadne, pa, dobra vijest je da se kao i sve druge vještine i znanja, tako i pozitivni mindset i pobjednički mentalitet mogu steći i razviti. U osnovi svako od nas ima jednostavan izbor – biti nesigurna osoba koja se boji da izađe iz svoje zone komfora ili s druge strane da se odvaži, krene na put traganja za izazovima koji će ga unaprijediti i gurati naprijed, sve do konačnog cilja.
Jedno je sigurno – pobjednik se ne može postati odjednom i ne može se prvak postati slučajno. Naravno može se tu i tamo i ostvariti neki uspjeh ili neka pobjeda, koja je plod s(p)retnih okolnosti, ali svaka velika, prava i iskonska pobjeda velikih šampiona je kruna predanog rada. To je samo produkt koji mi vidimo na kraju, a to je ustvari samo vrh jednog ledenog brijega. Ispod njega leži gomila sitnih odluka, malih pobjeda i usputnih poraza, grešaka, koraka unaprijed i unazad, malih i velikih odricanja, svakodnevne posvećenosti, žrtve i odlučnosti.
Najbrži čovjek planete Usain Bolt postao je olimpijski šampion kada je 100m dosegnuo za 9,63 sekunde. Mogli smo tada u tih gotovo deset sekundi posvjedočiti njegovom vrhuncu i momentu kada je postao KING OF THE WORLD. Za nas, posmatrače finalnog proizvoda, njegova pobjeda je sve što vidimo i na čemu mu zavidimo. Međutim, oni čemu smo mi posvjedočili, finalna pobjeda nije sadržana samo u tih nekoliko sekundi nastupa na svjetskoj pozornici, ona se ogleda u satima, danima, mjesecima i godinama napornog rada. Satkana je iz svakodnevnog ustajanja dok ostali spavaju, napornih treninga dok drugi uživaju, bolnih mišića i iscrpljujućih priprema, bezbrojnih odricanja, odustajanja ali i ponovnih pokušaja, i opet i iznova… I zbog toga je vjerovatno slađa, lijepa poput pogotka u devedesetoj minuti….
Za nas koji gledamo iz udobnosti naših domova, i jedna fudbalska utakmica traje 90 minuta. U tih devedest minuta, naboja emocija, stresa, tuge, bola, sreće, uspjeha i razočarenja, stane sve. Ali za pravog sportistu priprema za najvažniju utakmicu, a najvažnija utakmica je ona naredna – traje oduvijek. Sa druge strane za pravog pobjednika utakmica se ne završava postizanjem pogotka, slavljenjem tri boda, jer uvijek ima ona važnija utakmica – a to je ona slijedeća, i uvijek postoji nešto više ka čemu treba stremiti.
Pobjednički mentalitet podrazumijeva sagledavanje šire slike u svakom momentu i obavezu da se pri tome potpuno eliminiše strah od neuspjeha. Ciljevi koje pred sebe postavljate su tu da vam pomognu u procesu razvijanja i napredovanja, a ne kao dodatni agregator stresa. Suštinski, istinski pobjednik uvijek je spreman za novi izazov, uvijek je visoko motivisan i spreman, a neuspjehe doživljava kao usputne stanice ka uspjehu i priliku da iz ponovljenih pokušaja bude još bolji.
Pobjednici znaju da se za uspjeh mora boriti i da čak i pored odricanja, rada i posvećenosti uspjeh nije siguran. Oni ljudi koji ne preduzimaju ništa i podsvjesno vjeruju da će uspjeh doći sam od sebe u startu su poraženi, ne zbog nemogućnosti ostvarenja eventualnih pobjeda, nego isključivo iz razloga što ljudi sa pobjedničkim mentalitetom ne mogu sebi da dozvole da ne poduzimaju ništa. Oni koji čekaju da nešto samo po sebi dođe, kada to ne dođe, postaju ogorčeni i razočarani, i najčešće krivca ne vide u sebi i svom odustajanju nego u svima drugima. Ovo se ne odnosi na ljude sa pobjedničkim mentalitetom, jer oni imaju izgrađenu svijest da uspjeh nije zagarantovan i znaju da jedini put ka njemu podrazumijeva konstantni rad, trud i odricanje.
Prosto je, ukoliko želite da budete pobjednik, morate to svakoga dana potvrđivati kroz izbore koje pravite, bilo da je to jedan sat više rada, sticanje dodatne vještine, saznanje nečeg novog, rad na sebi ili rad sa drugima na unaprijeđenju sebe. Ono što treba daje uvijek na umu – kada se svi ovi mali koraci i dobri izbori, potezi i odluke saberu, zbir je veličanstvena i konačna pobjeda. Znajte da, ukoliko izaberete kao vaše opredjeljenje, da svakoga dana vrijedno radite i donosite ispravne odluke, vi birate da budete pobjednik i samim tim izborom korak ste bliže uspjehu.
Put kojim pobjednik korača je teži, ali dugoročno donosi najviše ispunjenja i zadovoljstva, a odluka hoćete li ići tim putem samo je na vama.
