“Nikada mi nisu dijagnosticirali OCD (opsesivno-kompulzivni poremećaj), ali sam uvijek govorio da ga imam”
Prije desetak godina kada se postavljalo pitanje ko je najbolji šuter u historiji NBA lige? – Odgovor bi uvijek bio isti bio – Ray Allen. Ali rijetko ko bi znao da je na početku karijere Allen bio više atleta nego šuter kakav ga pamtimo. Tako je 1997. godine, u svojoj rookie godini Allen nastupao i na NBA Slam Dunk contenstu, doduše ne baš toliko uspješno.
Rezimirajući karijeru, Ray Allen je osvojio skoro sve što se moglo osvojiti. Dva puta se okitio prstenom (Boston Celtics 2008 i Miami Heat 2013), bio je deset puta All Star, jednom je osvojio i NBA Three point contest i još mnoštvo toga. Treba istači da je Allen i tvorac jednog od najbitnijih šuteva u historiji lige. Pogodio je trojku za produžetke protiv San Antonio Spursa nekoliko sekundi prije kraja, te tako donio Miamiu opstanak u seriji protiv Spursa, da bi Heat pobjedom u sljedećoj utakmici osvojio back to back titulu.
No, hajde da ostavimo sve to po strani i da pričamo o njegovim sujevjernim riutalima koje je imao prije utakmica. Sujevjerje je igralo značajnu ulogu u njegovoj karijeri, time se mentalno pripremao za utakmice i održavao konstantnost u svom nastupu. Tokom cijele karijere Allen je imao nekoliko rituala koje je morao da uradi, u protivnom mislio bi da će mu se nešto loše desiti ako te rituale ne ispoštuje.
Prema riječima suigrača, Allen bi odrijemao od 11:30 do 13:00, nakon čega bi u 14:30 slijedio ručak s piletinom i rižom. Ovaj ritualni obrok postao je nezamjenjiv dio njegovih priprema, vjerujući da mu donosi sreću i osigurava optimalne performanse na terenu. Potom bi brijao glavu prije svake utakmice, a na terenu bi bio u 15:30 spreman za trosatno zagrijavanje. Allen bi izvodio niz šuteva i vježbi, uvijek u istom redoslijedu. Vjerovao je da ova rutina pomaže njegovom tijelu da uđe u ritam i pripremi se za napore koji slijede.
Pored toga, Allen je bio poznat po svojoj opsesiji pravilnim vezivanjem patika. Svaka patika morala je biti savršeno zavezana na isti način prije svakog izlaska na teren. Isto tako i svaki čarap je trebao da bude u potpunosti na istoj visini na obje noge. Ovi rituali su mu davali osjećaj sigurnosti i kontrole.
“Nikad mi nisu dijagnosticirali OCD (opsesivno-kompulzivni poremećaj), ali uvijek sam govorio da ga imam. Kada sam bio u NBA, moje rutine su morale biti savršeno uhodane. Na primjer, koje god patike da sam nosio na utakmicu ili koje god patike da su bile u mom ormariću, morale su biti tačno jedna pored druge, pravo ispred ormarića. Još jedna stvar – kada sam prvi put ulazio u igru, uvijek sam pazio da prekoračim liniju izvan terena. Nikad nisam stao na nju.”
Ray Allenova posvećenost sujevjerju može se shvatiti kao način na koji je održavao mentalnu stabilnost i dosljednost u svojoj igri. Kroz ponavljanje istih rituala, Allen je mogao smiriti svoj um i usredotočiti se na ono što je najbolje radio – pogađanje šuteva. Njegovi rituali i rutina postali su jedan od sinonima za njegovu karijeru, doprinosivši njegovom uspjehu i statusu jednog od najvećih šutera svih vremena.
Autor: Ahmed Srebrenica