Iza historijskog uspjeha Parisa Saint-Germaina, koji je prvi put u svojoj historiji osvojio Ligu prvaka, stoji čovjek čija je karijera protkana ne samo sportskom briljantnošću, već i nevjerovatnom ljudskom tugom i snagom – Luis Enrique.
Ovaj trofejni trener, nekadašnja zvijezda Real Madrida i Barcelone, danas je simbol mentalne čvrstine, discipline i empatije. Međutim, njegova životna priča duboko je obilježena tragedijom – smrću njegove devetogodišnje kćerke Xane, koja je 2019. godine preminula od rijetkog oblika raka kostiju, osteosarkoma.
Xana – ime koje nikada neće biti zaboravljeno
Luis Enrique se povukao sa mjesta selektora španske reprezentacije u martu 2019. godine iz “ličnih razloga”. Tek kasnije je postalo jasno da se povukao kako bi bio uz svoju kćerku u najtežim trenucima njenog života. Nakon njene smrti, objavio je kratku, ali dirljivu poruku:
„Naša kćerkica Xana preminula je nakon pet mjeseci borbe sa osteosarkomom. Zahvaljujemo svima na diskretnosti i ljubavi. Nedostajati ćeš nam svaki dan našega života.”
Ova tragedija zauvijek je promijenila Enriquea. Iako je kroz karijeru bio poznat kao snažan i odlučan lider, nakon Xanine smrti postao je i oličenje dostojanstva u boli. Njegova mirnoća, čak i kada su ga novinari pitali o privatnim stvarima, odražavala je duboku unutrašnju snagu – snagu oca koji je izgubio dijete, ali je odlučio nastaviti živjeti i voljeti.
Povratak fudbalu – u čast Xani
Luis Enrique se vratio fudbalu u novembru 2019. godine. Vratio se jači, introspektivniji i ljudskiji nego ikad. Vodio je Španiju do polufinala Evropskog prvenstva 2021. i kasnije preuzeo PSG s ciljem da konačno ostvari ono što generacije prije njega nisu uspjele – osvajanje Lige prvaka.
Nakon pobjede nad Interom u finalu u Minhenu, nije govorio mnogo o sebi, ali je bilo jasno da je i ova pobjeda – poput svega što radi – posvećena njoj. Xana je i dalje dio njegove svakodnevice, njegove motivacije, njegovih odluka.
“Život me naučio da je najvažnije ono što nosimo u srcu. Fudbal je važan, ali porodica je sve. Xana je moj anđeo čuvar.”
Trener sa dušom
Enrique je danas mnogo više od uspješnog fudbalskog stratega. On je otac koji nosi ranu veću od ijedne sportske bitke, ali i primjer da se kroz bol može pronaći smisao. Njegova priča je podsjetnik da iza svake pobjede stoji i poraz, iza svake slave – tuga, i iza svakog trenera – čovjek.
Luis Enrique nije samo osvojio Ligu prvaka s Parizom, on je osvojio srca svih koji znaju da život nisu samo trofeji, nego i ljudi koje volimo – i koje nikada ne zaboravljamo.
