Piše: Admir Gluhić
U vremenu kad je fudbal prečesto sveden na brojeve, milione, algoritme i taktičke matrice, s vremena na vrijeme pojavi se neko ko nas podsjeti zašto smo se uopšte zaljubili u ovu igru. Ne zbog prenosa u 4K, ne zbog transfer bombi, već zbog nogometne umjetnosti i magije. I upravo to je Lamin Jamal – podsjetnik na čistu ljepotu fudbala.
Sedamnaest mu je godina. Dovoljno mlad da ne zna za poraz kao odrasli, dovoljno hrabar da pogleda svakog defanzivca u oči i krene prema njemu – bez straha, bez kalkulacija. S loptom zalijepljenom za nogu, kreće u ples, u duel, u nepoznato. I svaku utakmicu iznova podsjeća da je fudbal jednostavno – igra, barem kada se on igra. Igra smjelih, talentovanih, zaljubljenih, ako gledamo njega.
Njegov pogodak protiv Espanyola, u trenutku kada titula još nije bila matematički osigurana, nije bio tek sportski momenat. Bio je to estetski udar, poetski izraz vještine. Udarac u rašlje s ruba šesnaesterca sinoć protiv Espanyola nije bio samo gol – bio je to klasični manifest. Poruka da fudbal još nije izgubio dušu.
La Masija ne proizvodi samo igrače – ona rađa osjećaj
U doba kada mnogi klubovi gledaju na akademije kao na pogone za izvoz, La Masija ostavlja fokus na igri. Lamin Jamal nije proizvod, on je nasljednik filozofije. Rođen u Esplugues de Llobregat, dijete je Barcelone, i ona mu nije samo klub – to je njegov jezik, njegov identitet. Njegova noga vodi loptu kao da razgovara sa njom, kao da je to prijatelj iz djetinjstva sa kojim je izašao u šetnju.
Gledati ga kako igra nije samo užitak, to je terapija za dušu ljubitelja igre. Kad zakorači na teren, prestaju sve statistike. Nema više “expected goals”, “heat mapa”, “posjed lopte”. Postoji samo on, lopta, i ono iskonsko uzbuđenje koje osjećamo još od djetinjstva kada smo sami pokušavali imitirati Tottija, Del Piera, Zidanea ili Seedorfa.
Njegov stil igre mnoge podsjeća na Lionela Messija – s tom razlikom što se Jamal češće koristi lijevom nogom iz nešto dublje pozicije. Njegova hladnokrvnost pred golom i pregled igre daleko nadmašuju ono što bi se očekivalo od tinejdžera.
Fudbal je ljubav, a Jamal – njeno lice
U svemu ovom što on radi ne postoji ništa isforsirano, grubo ili kruto. Njegove finte nisu naučene, one su urođene. Njegov osmijeh poslije gola nije planiran – to je čista radost. A radost je ono što smo u svijetu profesionalnog sporta prečesto zanemarili i donekle izgubili. On nas je podsjetio kako to izgleda kada neko igra srcem, ne za sponzora, ne za statistiku, već za publiku, za sebe, za igru.
Španija ga je već prigrlila kao svoje najveće blago. Barcelona u njemu vidi budućnost, ali i sadašnjost. No ono što je važnije od svih pehara i priznanja koje će donijeti jeste to što će Lamin Jamal inspirisati novu generaciju djece. Djecu koja će na betonskim igralištima, u čarapama umjesto kopački, pokušavati oponašati njegovu magiju.
Novo lice reprezentacije Španije
Jamal je u septembru 2023. godine debitovao za A selekciju Španije i odmah ostavio dubok trag. Svoj prvi gol za nacionalni tim postigao je sa samo 16 godina i 57 dana, čime je postao najmlađi strijelac u historiji reprezentacije.
Selektor Luis de la Fuente već ga vidi kao neizostavnog člana ekipe za Evropsko prvenstvo 2024, ali i ključnu figuru u budućem ciklusu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026.
Zato živimo za fudbal, zbog Lamin Jamala
Dok ostatak Evrope ulaže milione u traženje sljedeće zvijezde, Barcelona već ima gotov proizvod. Lamin Jamal nije samo projekat – on je gotova, zrela fudbalska klasa, spremna za najveće izazove. Njegov razvoj pažljivo se prati i u Njemačkoj, Engleskoj i Francuskoj, ali Barca ne planira ponoviti greške iz prošlosti.
Zbog toga što u njegovim potezima vidimo ono za čim žudimo – čaroliju koja nije lažna. U vremenu kada je previše toga postalo lažno, komercijalizovano i filtrirano – Lamin Jamal je stvaran. I zato ćemo ga voljeti. Ne kao statistiku, nego kao simbol. Jer u njegovoj lijevoj nozi je ono što je svima nama trebalo – podsjetnik da je fudbal i dalje najljepša igra na svijetu.
