Mentalna snaga je presudna, i ne to nije samo rečenica koju treneri govore u ključnim momentima, niti floskula koja se spominje tek kako bi se nekada neko motivisao za dodatni napor ili veći fokus.
Nije to ni puka fraza iz govora motivacionog trenera. To je jednostavno mentalni sklop pobjednika, onog čovjeka koji ne zna za predaju, koji pred sobom u krucijalnim momentima ne vidi prepreke, nego izazove, i koji ne priznaje kraj dok god ima daha, dok god njegovo srce lupa u ritmu borbe, sve dok nada tinja i ne oglase se sirene ili pištaljka sudca kako bi označili kraj.
U tim riječima je sadržana filozofija uspjeha, bilo da se radi o sportu, životu, biznisu, školi ili nekoj unutrašnjoj borbi. To je ono kada u 90+4. minuti, s iscrpljenim mišićima i pogledom zamagljenim od znoja i bola, još jednom stisneš zube, još jednom potrčiš, još jednom skočiš i baciš se glavom na kopačku, jer vjeruješ, ne da možeš, nego da moraš.
Snaga uma pravi razliku.
U vrhunskom sportu, svi su fizički spremni, svi su trenirani, svi su tehnički na visokom nivou. Ali ono što izdvaja pobjednike, prave pobjednike i igrače prevage i odluke, one koji se pamte i koji se poslije prepričavaju, jeste mentalna čvrstina, disciplina, inat i glad koja ne prestaje ni kad svi drugi stanu.
U sportu jako često miješamo i pogrešno interpretiramo pojmove. Kažemo kako je neko “talentovan”, da je “brz”, da ima “dobar šut” ili da “zna igrati”. Ali prečesto zaboravljamo ono što čini razliku kada sve ostalo zakaže, a to je baš mentalna snaga. Ona ne može da se nauči iz knjige, niti se može naslijediti. Ona se gradi, u znoju, porazima, usponima, padovima, nepravdama, oblikuje se tamo gdje i kada drugi odustanu.
Glava jača od mišića
Vidjeli smo to hiljadu puta, timovi su autsajderi, predvidi im se lagan poraz, a oni iznenade, šokiraju protivnika i pokažu “zube”. Tada ne pobijede na kvalitet, jer on je neupitno na strani favorita, ali pobijede jer vjeruju u pobjedu, ulažu maksimalne napore ijer “ne znaju odustati”. Igrači u takvim timovima možda su oni koji nemaju ime, ali imaju stav. Golovi u posljednjim sekundama, ustvari su pobjede “na karakter”, ili preokreti koje niko nije očekivao, odražavaju mentalnu spremnost za pobjedu, jer, to je snaga uma, a ne nogu.
Pogledajte ekipe koje izgaraju do kraja. Pogledajte najboljeg fudbalera Bosne i Hercegovine kako sa gotovo 4 decenije života trči u 120. minuti. Pogledajte bezvremenskog C. Ronalda kako odvažno šutira pod pritiskom kad cijeli stadion želi i priziva njegov promašaj. Pogledajte naše mlade nade kako iz ništavila grade svoj put. Sve je to rezultat nečega što ne piše u statistikama mentalnog sklopa koji kaže: “Ja ću, ja mogu, ja želim!”
Umor je u glavi, poraz je izbor
Zamislite borbu, finiš je, 89. minuta, gubiš 1:0, iscrpljen si, strašan bol osjećaš u listovima, trener više nema zamjena, sudija gleda na sat.
Prosječan um će pomisliti: “Gotovo je”, ali mentalno jak pojedinac će reći: “Imamo još vremena.”
Jer dovoljna je jedna lopta, jedna kreirana šansa, jedna dobra odluka.
I baš ta odluka čini razliku.
Umor nije uvijek fizički. Često je prvi umoran um, pa tek onda tijelo, i lada um popusti, kada misli skrenu s cilja, noge više ne slušaju. I tu padaju ekipe, tu gube mečeve koje su mogli dobiti, tu, i takvim momentima šampioni postaju prosječni, a prosječni postaju šampioni.
Tada se uoči razlika.
Biti spreman kad drugi posustanu
U sportu je lako biti dobar kad sve polazi za rukom. Kada vodiš, kada te publika nosi, kada sudija svira za tebe.
Ali prava mentalna snaga se pokazuje kada ti zvižde, kada te tuku i guraju, kada gubiš, a kada sve to moraš izdržati. To su momenti istine, i tu više nije važno koliko si brz, snažan ili visok, već koliko si spreman da se ne predaš.
Uspjeh nije motivacija, uspjeh je disciplina
Dok neki čekaju “da im dođe motivacija i prava prilika”, pobjednici treniraju bez izgovora i uvijek i u svakoj prilici pružaju svoj maksimum. Dok jedni kažu “sutra ću”, drugi su već u dvorani, na terenu, u teretani, jer znaju da mentalna snaga dolazi iz dosljednosti, a ne iz inspiracije.
Motivacija je kratka. Trenutna. Emotivna.
Mentalna snaga je dugoročna i dosljedna. Ustaješ kad ne možeš. Radiš kada ti se ne da, fokusiran si i kad drugi prave cirkus, jer znaš da sve što vrijedi traži bol i znaš da tada rasteš, i to je tvoj motiv i tvoja mentalna snaga.
“Nije gotovo dok ja ne pobijedim” je filozofija ljudi koji žive da pomjeraju granice, to je snaga onih koji ne žele opravdanje nego rješenje, to je i poruka svima koji misle da im “nije suđeno”, da nisu “imali sreće”, da je “sistem protiv njih”.
Jer istina je jednostavna, ili imaš mentalnu snagu da savladaš prepreke, izboriš se i napraviš uspjeh, ili si broj i statistika.
A pobjednici ne žele da budu broj u tabeli, oni žele da budu naslov teksta o uspjehu!
