Zgažen je sport, ali još diše: Vrijeme je da spasimo ono što nam još nisu uzeli
Dok naši sportisti po svijetu ostavljaju srce na terenu i podižu zastavu Bosne i Hercegovine visoko iznad svih granica, kod kuće ih dočekuju zatvorena vrata institucija i budžetski računi koji više liče na šalu nego na ozbiljnu podršku.
Godinama gledamo isti scenarij: sportski kolektivi mole za mrvice, treniraju na rubu egzistencije, gase se poput svijeća, dok se sportski entuzijasti pretvaraju u ratnike koji preživljavaju od danas do sutra.
Ali nije više samo riječ o sportu. Riječ je o dostojanstvu. Riječ je o jedinom što u ovoj zemlji još budi nadu i ponos.
Institucionalni zaborav: Sistem koji nikada nije postojao
U Federaciji BiH trenutno ne postoji zakon koji eksplicitno obavezuje vlast da izdvaja fiksni procenat budžeta za sport. Umjesto da sport bude strateška grana – kao zdravlje, obrazovanje ili sigurnost – on je sveden na dobru volju načelnika, kantonalnih ministara ili stranačkih komisija. Nekima daju milione, drugima prezirno bace 40.000 KM – nedovoljno da klub plati kotizaciju, kamoli trenere, opremu, djecu…
Pogledajmo primjer FK Budućnost Banovići, koji se bori za goli opstanak dok istovremeno nosi teret desetljećima duge tradicije i borbe. Klub koji školuje djecu, koji hrani porodice, koji nosi ime naroda, pred gašenjem je zbog administrativnog nemara i političke bešćutnosti.
Predloženi zakon – slamka spasa ili samo još jedan papir?
Novi prijedlog zakona, koji predviđa izdvajanje 0,8 do 1% budžeta FBiH za sport (oko 75 miliona KM godišnje), otvara vrata nadi. Prvi put bi se uvela obaveza, raspodjela i transparentnost. Novac bi bio usmjeren:
- 45% za reprezentacije i vrhunske sportiste
- 45% za kolektive od interesa za FBiH
- 10% za infrastrukturu
Ovo nije samo brojka. Ovo je nada. Ovo je jedini način da sport prestane biti žrtva političkih hirova.
Vrijeme je da kažemo: DOSTA
Sistemskog rješenja mora biti, ako želimo da BiH ima budućnost u sportu. Ključno je:
- Zakon o obaveznom finansiranju sporta
- Registracija sportskih klubova kao privrednih društava
- Revizija postojećih budžetskih raspodjela
- Transparentnost i odgovornost
- Jasno određeni prioriteti i status reprezentativnog sporta
Ne smijemo više tolerisati da klubovi poput Budućnosti, Iskre, Travnika, Zvijezde, Slobode… budu na rubu opstanka dok se milioni dijele prijateljskim i podobnim udruženjima, društvima jednog lica i fiktivnim sportskim savezima.
Naši sportisti su heroji. Mi moramo biti njihova država.
Nema više vremena za čekanje. Ako sad ne donesemo zakon, gasimo budućnost. I to ne samo sportsku. Spasimo ono što nam još nisu uzeli – vjeru da zajednički možemo graditi državu u kojoj sport ne moli, nego zasluženo prima. U kojoj djeca imaju pravo na teren, a ne samo na azil u Njemačkoj.
Jer kada zadnji klub ugasi svjetla, neće više imati ko da navija.
