Piše: Admir G.
Ima u životu situacija kada neke stvari ne bole iako bi po logici stvari trebale zaboljeti.
Takva je situacija i nakon poraza od selekcije Engleske sinoć, na prvu velikog i uvjerljivog, ali s druge strane poraza koji ohrabruje. Ukoliko se pitate kako poraz može da ne boli, objasniti ću vam to ukratko.
Za svakog ispravnog čovjeka, i svakoga ko razmišlja dugoročno, vizionarski i dobronamjerno poraz na debiju novog selektora Barbareza nije i ne može zaboljeti. Energija koja je došla sa promjenama u stručnom štabu, imenovanjem Barbareza za selektora ali i novinama u ostatku stručnog štaba kao i nekim bitnim pozicijama u savezu, ukazuje na pojavljivanje sistema. Istina kod nas je taj sistem tek u povojima i najavi, ali nazire se. Nazire se i kreiranje jednog posebnog ozračja, usudio bih se reći svojevrsnog kulta reprezentacije, što je svakako nešto što nam odavno nedostaje. Naziru se i drugačiji pristupi nogometnoj igri, ali i percipiranju samog pojma “nacionalna selekcija”. Ninoslav Milenković, Zlatan Bajramović, Mirko Hrgović, imena su joj bude lijepa sjećanja starijim ljubiteljima fudbala, a mlađima trebaju biti garant. Garant predanog i poštenog rada, garant sistematičnog pristupa i garant lojalnosti, jer ovi momci su tu već pokazali, i dokazali.
Dodamo li i fakt da se nakon dugo godina u strukturama saveza na jednoj od najbitnijih uloga za reprezentaciju našao legendarni kapiten Emir Spahić, onda priča dobija pravi zaplet. Sergej Barbarez, možda ne najbolji igrač ove zemlje ikada, ali jedan od najsrčanijih i definitivno najomiljenijih ikada kao selektor donosi novu nadu i energiju.
Kada pogledamo ovu stručnu postavku i imena koja se tu nalaze, njihov kredibilitet i minuli rad za ovu zemlju, onda možemo slobodno reći kako smo se ukrcali na pravi brod koji sigurno ide na dobro putovanje. Na nama svima je da ga učinimo i plodonosnim. Naoružajmo se strpljenjem, ukažimo maksimalno povjerenje, pružimo podršku i krenimo!
Pored zaista ogromnog dobitka koji imamo u stručnom dijelu oko ekipe, hrabri i fakt drugačijeg mišljenja pristupa. Kako reče neki dan Ninoslav Milenković, cilj je da znamo gdje i kako igra svako dijete naših korijena. Sa takvim pristupom neće se dešavati da nam izmaknu igrači, da neke igrače ostavimo po strani ili da neki igrači debituju u poznim igračkim godinama. Ova pretvorba saveza iz maćehe u majku, siguran sam dugoročno će donijeti prave efekte. Kapiten Spahić, sada u novoj ulozi mora učiniti sve da se isti princip i u mlađim selekcijama dosljedno poštuje. Omladinske selekcije još od vremena rahmetli Malkočevića ne prave rezultate na nivou i možda je vrijeme da se i tu izvrši totalna reorganizacija. Možda ne nužno u kadrovskim rješenjima ali u pitanju pristupa svakako.
U utakmici sa zaista moćnom selekcijom Engleske, sinoć iako poraženi, možemo vidjeti neku novu energiju i pristup. Momenat je ovo možda da se krene sa drugačijim odnosom prema reprezentaciji ali i unutar reprezentacije, nova sinergija i emocija su bili prijeko potrebni, a čini se da je sa Barbom i ekipom to stiglo.
Dobili smo sinoć i fenomenalnog Armina Gigovića, veznjaka Midtjilanda, prvaka Danske. Dvadesetogodišnjak je sinoć bio možda i ponajbolji u našoj selekciji. Omladinski reprezentativac Švedske beskompromisno je ušao u utakmicu i pokazao da ga je srce dovelo pod zastavu Bosne i Hercegovine.
Još jedan igrač sinoć je ostavio jak dojam. Nikola Katić, stameni stoper Ciriha, a nekada igrač velikog Rendžersa. U dvadesetosmoj godini možda nije debitovao kada je trebao, ali za dobre stvari nikada nije kasno. Odlično se dopunjavao sa Ahmedhodžićem i Radlejićem tokom susreta.
Zapaženu rolu odigrao je i već spomenuti Radeljić. Visoki stoper Rijeke, nekadašnji junior Zrinjskog pokazao je ozbiljan pristup i siguran sam da je njegov poziv opravdan. Na njemu se vidi kontinuitet dobrih igara u dresu viceprvaka Hrvatske.
Denis Huseinbašić je još jedan debitant od kojeg se u budućnosti puno očekuje. Dvadesettrogodišnji veznjak Kelna sinoć je imao nešto manju minutažu, ali sasvim dovoljnu da osjeti čar nastupa u nacionalnom timu. U budućnosti su očekivanja od ovog igrača doista velika0, a njegov rapidni progres iz Ofenbaha preko Kelna govori da su i drugi prepoznali kvalitet koji posjeduje
Tarik Muharemović i Dženis Burnić, momci su koji su u finišu susreta dobili priliku. Tarik je velika nada našeg fudbala, za Wolfsberger je debitovao sa nepunih 18, a danas je član velikog Juventusa. Dobio je priliku da bude dio tima kako bi mu se dalo do znanja da se prati njegov razvoj i da se na njega u budućnosti ozbiljno računa. Burnić, nekada velika nada Borusije iz Dortmunda, iako mlad, iza sebe ima repsektabilnu karijeru. Dortmund, Študgart, Dinamo Drezden i današnji tim, ekipa Karlsruea govore da se radi o formiranom igraču. Igrač sredine terena koji može dobro igrati na vanjskim pozicijama, sa 26 godina dovoljno iskusan i pojačanje za našu selekciju.
Ovi momci su samo dio novina koje dolaze sa novim stručnim štabom li i drugačijim pristupom radu u nacionalnim selekcijama uopšte. Uvjeren sam kako smo se ukrcali na brod koji ide u dobrom smjeru, na nama je da se izborimo sa talasima koji će sigurno udarati!
Kult reprezentacije za ponos nacije!
