Hajduk iz Splita prije 20 godina je bio posljednji put prvak Hrvatske, mnogi igrači i treneri su prodefilovali kroz ovaj klub, svake godine su ambicije visoke, ali nešto uvijek fali. Jurica Vučko igrač je koji je u Hajduku počeo karijeru, prošao sve selekcije, nastupao za prvi tim, dogurao i do A- reprezentacije Hrvatske, igrao u inostranstvu.
Vučko se nakon prestanka aktivnog igranja nogometom posvetio trenerskom poslu, bio je asistent Igoru Tudoru u PAOK-u, Udineseu, Hajduku, za njega kažu da ima nevjerovatno znanje i energiju.
Vučko je neko s kime možete razgovarati danima o nogometu, a ovaj 49-godišnjak pristao je na intervju za sportski portal iz BiH- Sport bez cenzure, koji prati dešavanja u cijeloj regiji.
Hvala ti, Jurica, što govoriš za sportski portal iz BiH — Sport bez cenzure, koji prati dešavanja u cijeloj regiji.
1. Jurica, gdje si danas i čime se trenutno baviš? Primijetili smo da te rijetko viđamo u medijima i da ne daješ često izjave. Možeš li nam otkriti šta radiš i kako izgleda tvoj život danas. Čime si trenutno profesionalno zaokupljen i da li je tvoja trenutna obaveza i dalje vezana za nogomet?
“Trenutno sam u Splitu u najljepšem gradu na svitu, srećan sam što sam rođen ovdje. Nakon svih ovih godina ostao sam naravno u nogometu, radim u zadnje vrijeme sam okupio jednu grupu dječaka sa kojima radim individualno i pronašao sam se u tome jer sam za sve ove godine vidio da djeca moraju imati dodatne treninge, nisam ni ja bio veliki pobornik tome, ali kada vidim da je veliki broj igrača i da nije ni trenerima lako i svakako nije isto raditi u Dinamu, Hajduku ili Primorcu, drugačiji su uslovi, ali svakako da je razlika u trenerima i to se osjeti”.
3. Imao si respektabilnu igračku karijeru, a u trenerske vode si ušao zajedno s Igorom Tudorom, koji je danas u Juventusu. U posljednje vrijeme vas nema u seniorskom nogometu. Šta je razlog tome? Mnogi smatraju da imate ogromno nogometno znanje, strast i posvećenost — šta vas je možda zaustavilo na tom putu?
“Nema me neko vrijeme u seniorskom nogometu, jer nakon posljednjeg rada s Tudorom došlo je do nekog zasićenja i ja sam nekako uvijek balansirao između tog seniorskog nogometa i omladinske škole, trenutno sam se opredijelio za nešto drugo, nije me ništa zaustavilo , što ne znači da sutra može biti drugačije”.
4. Koji su tvoji naredni koraci kada je riječ o trenerskom angažmanu?
Postoje li konkretni planovi ili ponude koje razmatraš?
“Kao i svaki trener uvijek nešto čekaš, ali ja nisam od onih koji čeka, jer sam jako zadovoljan onime što sad radim, lipo mi je u tome, kući sam i gušt je gledati i trenirati s djecom, gledati kako napreduju, uče. Ponuda ima, ali to mora biti neki projekat koji je jako dobar da bi se odlučio ući u tu priču. Nikada se ne zna, otvoren sam za sve opcije, možda se ujutru probudim i odem negdje…”.
5. Vaš dugogodišnji prijatelj Vedad Mulaosmanović, veliki navijač Hajduka, danas ulaže u bh. nogomet — konkretno u Vitez i Akademiju NK Čelik.
Kako gledaš na njegov angažman? Može li takav potez pomoći razvoju mladih talenata u BiH?
“Vedu sam upoznao prije par godina i prvi dojam fascinirala me njegova energija, koliko taj čovjek voli nogomet, djecu, razvoj djece, omladinskog pogona. To je jedan veliki plus za bh. nogomet je dolazak njegov u BiH, bilo bi dobro da ima više Vedada u BiH i Hrvatskoj. S njim je guštat pričat o nogometu, on je čovjek koji ide korak unaprijed. Po mom mišljenju on u svijetu nogometa ide korak naprijed”.
6. Vidiš li sebe jednog dana u radu u BiH? Postoji li mogućnost da bi prihvatio angažman u nekom klubu iz BiH, konkretno recimo u NK Čelik iz Zenice?
“Ja ako se odlučim vidim se u bilo kojoj državi, igrao sam u inostranstvu u Italiji, Španiji, Kini, Grčkoj, nije mi strano otići od kuće. Ako je projekat dobar i pravi, a ima ih u BiH i Hrvatskoj, sigurno da bi razmislio o tome i ne isključujem tu mogućnost”.
7. Bio si blizak prijatelj s pokojnim Tončijem Gabrićem.
Je li ti ikada govorio o svojim iskustvima iz Zenice i o tome kakvi su tamošnji navijači?
“Moja rak rana, moj kapetan Tonči, prvi put kad sam se sreo s Vedadom, kazao sam mu o Gabriću, bio mi je pet godina kapiten u Hajduku. On je uvijek imao puno anegdota, a posebno iz Zenice, pričao je o velikom klubu koji ima fantastične navijače i Gradu koji živi za taj klub. Ja sam kao dijete kupio balune na utakmicama, znam šta je Čelik bio i šta su klubovi iz BiH predstavljali u bivšoj Jugoslaviji”.
8. S obzirom na tvoje bogato iskustvo, naročito u radu s Igorom Tudorom,
ukoliko bi stigla ozbiljna ponuda iz nekog bh. kluba — da li bi je razmotrio i prihvatio?
“Ja bih razmotrio svaku ponudu, svijet nogometa je globaliziran, uopče više nije bitno gdje si, nego samo kakav ti je projekat i kakva te emocija veže za nešto”.
9. Za kraj, ne možemo te ne pitati za tvoj Hajduk. Treneri i Uprave se mijenjaju, ali titule nema već 20 godina. Po tvom mišljenju, šta je ono što Hajduku nedostaje da se napokon vrati na tron hrvatskog nogometa?
“Ja sam rođen ovdje, navijač sam Hajduka, bio sam igrač i trener, to je više od kluba za mene. Sad da ja govorim nešto ili pametujem ne ide. Ja uvijek govorim da Hajduku primjer mora biti Atletic Bilbao, ta pripadnost, to mora biti u klubu. Hajduk se mora oslanjati na svoje snage i svoju školu nogometa”, kazao je za SportBC Jurica Vučko.
Jurica, hvala ti još jednom što si govorio za Sport bez cenzure. Želimo ti puno sreće i uspjeha u daljnjoj karijeri, gdje god te nogometni put odvede.
