Za kraj reportaže o Čeliku, nakon razgovora sa Regojom, Horićem, Mašićem i legendarnim Hafizovićem, donosimo veliki intervju sa direktorom Robertom Jonjićem
Motiv pada i uspona star je vjerovatno koliko i ljudska potreba za mitologijom. Heraklo je nakon pomračenja uma obavio 12 teških zadataka i ušao među grčke bogove, Odisej je izgubio gotovo sve, pa nakon teških avantura opet postao kralj, a klišeizirani Feniks ustvari dolazi iz egipatske mitologije i priča o vatrenoj ptici što, pred kraj životnog vijeka, spali sebe i svoje gnijezdo, nakon čega se izlegne nova ptica.
Iz nekakvog sličnog ljudskog poriva volimo i priče o padu i usponu u sportu. Valjda zato smo željno iščekivali povratak Leedsa u Premier ligu nakon 16 godina ili titulu River Platea nakon ispadanja u drugu ligu…
U nekakve slične okvire mogla bi se smjestiti i priča zeničkog ponosa. Čelik je 2020. otišao ravno do dna, u kantonalnu ligu. Ispod nije moglo. Bio je to samo epilog dugogodišnjeg mučenja; crno-crveni su još u sezoni 2017/18 zaslužili ispadanje iz Premijer lige BiH, ali ih je u ligi ostavilo to što banjalučki Borac nije dobio licencu za takmičenje. Eksperiment sa turskim investitorima nije uspio, prvenstvo je prekinuto zbog korone, a Čelik se u tom trenutku nalazio na mjestu koje vodi u niži rang. Umjesto Prve lige FBiH, Skupština crno-crvenih odlučila se za igranje najnižeg ranga.
Odličan svjedok cijele priče je Robert Jonjić, aktuelni generalni direktor kluba. Kada je Čelik te 2020. godine doživio sunovrat, Jonjić je član ekipe koja je preuzela klub. Nalazio se na mjestu člana Upravnog odbora, a u oktobru 2025. je imenovan za klupkskog direktora.
– Osjećaj je vrlo dobar. Malo su na emocije negativno utjecala dešavanja poslije utakmice u Siminom Hanu, gdje su neki od naših navijača privedeni i pretučeni od strane MUP-a TK, tako da su emocije bile malo pomiješane, ali su se slegle i ostaje jedan veliki ponos nakon još jednog velikog uspjeha, govori nam Jonjić na početku razgovora.
Od Kantona i duga od 16 miliona, do deblokade računa, povratka u Premijer ligu i punog Bilinog polja.
– Put je bio jako težak. Bilo je jako mnogo izazovnih momenata. Treba voditi računa da smo preuzeli klub dok je bio zadužen oko 16 miliona KM, bez potpisanog reprograma sa poreznom upravom i ikakve finansijske podrške od strane Vlade Zeničko-dobojskog kantona i Grada Zenice, sa dugovanjima prema više od 200 povjerilaca. Kada preuzmete takav klub i dovedete ga do tačke da je jedan od najzdravijih klubova u državi – u svakom smislu – jasno vam je šta smo sve morali proći. Ono što nas je karakterisalo sve ovo vrijeme jeste da ni u jednom momentu nismo odustajali niti dovodili u pitanje konačan ishod borbe. U svakom momentu rada bili smo uvjereni da ćemo na kraju ostvariti ono što smo obećali klubu 2015. godine. Mislim da smo činom povratka u Premijer ligu i deblokadom računa zaokružili sve ono što smo planirali tada, ali istovremeno smo svjesni veličine ovog kluba i da dolaze novi izazovi, ističe Jonjić za Oslobodjenje.ba.
Fudbal je emocija. Posebno dobro to znaju navijači koji su preuzeli klub na rubu provalije, a u nedjelju će konačno imati priliku proslaviti sve ono što su uspjeli uraditi za svoj najdraži grb.
– Nama je ta emocija mnogo puta pomogla. Ušli smo u klub kojem je svako normalan davao minimalne šanse za uspjeh. Da nije bilo te emocije, sigurno se ne bi uspjelo. Istovremeno, ta emocija često bude i opterećenje, jer neke odluke ne možemo donositi hladne glave. Tako da, nije sve samo pozitivno kada nešto voliš i radiš, zna tu biti momenata kada bi odluke trebalo donositi trezvenije. Pričamo između sebe i komentarišemo kako je ko doživio sve ovo. Imali smo u planu napraviti niz proslava, od interne sa stručnim štabom i igračima, pa do dočeka igrača poslije utakmice u Siminom Hanu, pa do utakmice protiv Igmana i proslave koje će uslijediti, iz razloga što brojne uspjehe iz posljednjih šest godina nismo adekvatno proslavili. Ni deblokadu računa, ni nagodbu sa gradom, ni prolazak kroz niže rangove, ni vraćanje dugovanja. Nismo imali ni vremena to slaviti, uvijek su nas dočekivale nove obaveze. Zato smo se dogovorili da sve ono što čuči u nama, sada pokušamo izbaciti iz sebe i pretvoriti u neke pozitivne emocije.
Da li su ikada pomišljali na odustajanje?
– Iskreno, nismo. Ako išta moram istaknuti kod ljudi koji su gurali ovu priču, to je bila jedna zadrtost, istrajnost i upornost koji ni u jednom momentu nisu bili dovedeni u pitanje. Imali smo propusta i mnogo mana, ali ono što nas je sve vrijeme krasilo jeste da smo bili posvećeni i uvjereni od prvog dana da moramo dovesti do kraja ono što smo obećali klubu. Za šest, deset, 15 ili 20 godina, ali se to obećanje prema ovom velikom klubu mora ispuniti, samouvjereno odgovara direktor Čelika.
Igranje najvišeg ranga nosi ogromne zahtjeve. Koliko je Čelik spreman odgovoriti na njih?
– Zahtjevi Premijer lige mnogo su porasli u odnosu na period u kojem je Čelik posljednji put igrao. Neki klubovi su zaista visoko pomjerili finansijske granice i apetite igrača. Mi se nikada ne planiramo utrkivati sa tim klubovima. Smatramo da se sa manjim budžetima može napraviti sportski iskorak. Mislim da ćemo to dokazati. Zgodno je da smo finansijski stabilni. Nemamo repova iz prošlosti, imamo konkurentan budžet za prvu sezonu. Ambicije ćemo prilagoditi budžetu, u prvoj sezoni će cilj biti opstati u ligi, dodatno se pojačati na svim poljima. Ovisi, naravno, od selekcije igrača, ali sam uvjeren da imamo dobre i zdrave temelje.
Kakva je situacija sa dobivanjem licence za nastup u bh. eliti?
– Neke informacije koje smo dosad dobili kažu da Čelik već sada ispunjava 70% kriterija i da će se tražiti neke odluke, dopune, prilagodbe, izvještaji… Sigurno je da ćemo ako treba stadion okrenuti naopako da se dobije licenca.
Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine najavio je izgradnju nacionalnog stadiona u Zenici. Koliko je Čelik involviran u cijelu priču?
– Prema informacijama koje dobijamo uglavnom nezvaničnim putem, stadion bi se trebao krenuti graditi otprilike za godinu dana, dakle u ovo doba 2027. godine, ali opet kažem da je to nezvanično. Što se tiče naše pozicije, opet nam se nezvanično komunicira da status NK Čelik neće biti doveden u pitanje. To je nešto što nas najviše zanima. Naravno, mi jesmo navijači BiH i želimo da naša reprezentacija ima adekvatno mjesto za igranje na najvišim nivoima i po najvećim standardima, ali nama je Čelik prioritet. Dok mi rukovodimo klubom, imamo odgovornost da se adekvatno pobrinemo za uslove za Čelik i njegove navijače u smislu korištenja terena, za svlačionice, brendiranje stadiona i sav ostali popratni sadržaj koji mora biti prilagođen Čeliku. To će biti naša misija da Čelik ima sve ono što ima sad ili više od toga.
Investitor(i) i statut(i) česta su tema posljednjih dana u bh. fudbalu. Crno-crveni nemaju lijepa sjećanja na turskog investitora Aydina Olguna, a na snazi im je statut za kojeg su se i borili – jedan član, jedan glas.
– Iskreno, moj lični stav je da još nismo iscrpili sve iz postojećeg članskog modela i da tu ima jako puno neiskorištenog prostora. Iz postojećeg modela želimo iscrpiti sve. On nikada nije zamišljen da bude generator prihoda i nešto na čemu se klub treba bazirati u finansijskom smislu. Postojeći statut predviđa određene modele preoblikovanja kluba, koji bi na neki način omogućili upliv privatnog kapitala. Međutim, stava smo da nema potrebe jer prvo imamo model koji je pokazao da može uspješno funkcionisati, drugo da iz postojećeg modela nismo iskoristili sve, a treće da, ukoliko bi se krenulo u tom pravcu, osnovni predoslov moralo bi biti donošenje zakona o sportu koji će precizno definisati na koji način privatni kapital može ući u klub. Dovoljan primjer je FK Željezničar, koliko ljudi imaju problema sa registracijom statuta. Dakle, preoblikovanje u nekom momentu – da, pod uslovima jasnih zakonskih okvira i volje članova Čelika.
Garnitura ljudi koja je „ozdravila“ Čelik od prvog dana bila je jasna; željeli su klub maknuti od politike. Uvelo ih je to u jednom trenutku čak i u sukobe sa političarima, ali je situacija danas kud ikamo drugačija. Zenički klub ima podršku Grada Zenice, ali i Vlade Zeničko-dobojskog kantona, iako se radi o suprotstavljenim političkim opcijama. Kako su crno-crveni uspjeli doći do toga, a istovremeno ostati apolitičan klub?
– Spomenuo sam da smo imali obećanja prema klubu. Jedno od njih je bilo da će se nivoi vlasti u gradu i kantonu takmičiti ko će više pomagati klubu. U tom dijelu, najviše nam je pomogla ispravnost puta kojeg smo imali i ljudi koji su ga vodili. Niko od nas nije nikakav stranački kadar, niko ne radi u javnom sektoru, nemamo oraha u džepovima. Jednostavno, ljudi smo koji imaju iskrene i zdrave namjere. Čelik je kroz cijeli ovaj put postao važno pitanje za građane Zenice, zato što su ljudi prepoznali da ovo ide u dobrom pravcu. Postalo im je nešto bitno u svakodnevnici. Kada imate takvu priču, onda je to magnet za političare, da se prislone uz nešto zdravo i ispravno. Dok Čelik vodi ova garnitura, ostat će apolitičan, ali će pokušati biti magnet za sve nivoe vlasti. Najveći uspjeh Čelika na ovom putu nije ni povratak u Premijer ligu, niti deblokada računa. Veće od svega toga jeste da smo svojim radom vratili povjerenje prema Čeliku, kako građana, navijača, privrednih lica, političara… Čelik je, od kluba koji je bio sinonim za beznađe, korupciju i nešto negativno, postao najpozitivnija priča u gradu, a vjerujem i šire. Onda je došla sva ta podrška od institucija. Zato što smo se dogovorili da prvo trebamo napraviti proizvod koji će okupljati, a ne tražiti podršku, pa tek onda praviti proizvod koji će se nekome svidjeti. Išli smo u pravcu da otvorimo klub, da privlačimo masu oko njega, to je na kraju rezultiralo značajnom podrškom grada i kantona bez koje Čelik ove sezone ne bi izborio plasman u Premijer ligu
Za kraj smo ostavili pitanje koje je, ustvari, početak svega. Robijaši.
– Ako bi se mogao izdvojiti najvažniji uzrok svih naših uspjeha, to su Robijaši i odnos koji klub ima sa njima. Bez nekog dodvoravanja, oni vrlo dobro znaju šta rukovodstvo kluba misli o njima. Bilo je tu mnogo faktora koji su doprinijeli da imamo ovo što danas imamo, ali ako bih morao izdvojiti jedan ključni, to su bez dileme Robijaši. Da se nisu ovoliko davali za klub, sigurno ne bismo imali ovo što danas imamo. Ono što se očekuje u narednom periodu jeste da nastave biti ono što jesu, najbolji navijači u državi i uvjeren sam da ćemo nastaviti ostvarivati sportske i poslovne rezulate.
Sport1.ba/Oslobođenje
