Direktor omladinskog pogona FK Sloboda Tuzla, Slavko Petrović, oglasio se putem svog Facebook naloga i objavio opširan tekst o radu s djecom u fudbalu, razvoju mladih igrača i principima koji bi trebali biti temelj omladinskog sporta.
Petrović je posebno naglasio važnost jednakih šansi za svako dijete, upozorivši na probleme prerane selekcije, forsiranja rezultata i zanemarivanja individualnog razvoja djece u mlađim kategorijama.
U svojoj objavi istakao je da djeca ne smiju biti tretirana kao profesionalni igrači u malom formatu, već kao razvojni proces koji zahtijeva strpljenje, razumijevanje i stručan pristup.
Tekst gospodina Petrovića prenosimo u cjelosti:
“PRINCIP JEDNAKIH ŠANSI U RAZVOJU DJECE
Razvoj djece u fudbalu ne smije biti zasnovan samo na trenutnom rezultatu, fizičkoj dominaciji ili preranoj selekciji.
Osnovni cilj rada u mlađim kategorijama mora biti razvoj svakog djeteta kroz igru, učenje, iskustvo, emocionalnu sigurnost i postepeno formiranje sportskih i ljudskih vrijednosti.
Djeca nisu profesionalni igrači u malom formatu.
Djeca su razvojni proces.
Zbog toga je princip jednakih šansi jedan od najvažnijih temelja omladinskog fudbala i pravilnog rada sa djecom.
Do 14. godine djeca prolaze kroz različite faze biološkog, motoričkog, emocionalnog, psihološkog i socijalnog razvoja.
Razlike među djecom u tom periodu često nisu pokazatelj stvarnog kvaliteta ili budućeg potencijala, nego posljedica različitog tempa sazrijevanja.
Neko dijete ranije razvije brzinu, snagu i fizičku dominaciju, dok drugo kasnije razvije tehniku, inteligenciju igre, kreativnost, stabilnost i takmičarski karakter.
Upravo zbog toga prerano selektovanje djece veoma često dovodi do pogrešnih procjena i gubitka velikog broja talentovane djece.
PRINCIP JEDNAKIH ŠANSI PODRAZUMIJEVA:
-da svako dijete ima pravo na igru i razvoj
-da sva djeca imaju približno jednaku minutažu u mlađim kategorijama
-da greška predstavlja dio procesa učenja, a ne razlog za kaznu
-da trener razvija djecu, a ne samo da bira trenutno fizički dominantne igrače
-da rezultat nikada ne smije biti važniji od razvoja djeteta
-da se kod djece razvija samopouzdanje, kreativnost i sloboda donošenja odluka
-da trening bude prilagođen uzrastu i razvojnoj fazi djece
U mlađim kategorijama pobjeda ne smije biti glavni cilj.
Pobjeda nije samo osvojeni turnir, medalja ili tabela.
Prava pobjeda je kada dijete želi ponovo doći na trening, kada razvija disciplinu, radne navike, sigurnost u sebe i ljubav prema sportu.
METODIKA RAZVOJA PO UZRASTIMA
U7–U9
Ovo je najvažniji period za stvaranje ljubavi prema fudbalu i sportu.
Djeca u ovom uzrastu uče kroz igru, slobodno kretanje i spontano donošenje odluka.
Glavni ciljevi rada:
-razvoj osnovne motorike i koordinacije
-razvoj ravnoteže i agilnosti
-upoznavanje lopte kroz igru
-razvoj kreativnosti i slobode izražavanja
-socijalizacija i osjećaj pripadnosti grupi
-stvaranje pozitivnog emocionalnog iskustva u sportu
Najčešće greške u U7–U9:
-prerana selekcija djece
-forsiranje rezultata i pobjede
-dugotrajno sjedenje djece na klupi
-vikanje i stvaranje straha kod djece
-previše taktičkih zahtjeva
-gušenje spontanosti i kreativnosti
-treniranje djece kao seniora
U10–U11
Djeca ulaze u osjetljiviju fazu razvoja tehnike i razumijevanja igre.
Glavni ciljevi rada:
-tehnika u kretanju
-kontrola lopte
-igra 1v1
-donošenje odluka
-koordinacija sa loptom
-razvoj percepcije prostora
-razvoj samostalnosti u igri
Najčešće greške u U10–U11:
–prerano pozicioniranje djece na jednu poziciju
-forsiranje fizički razvijenije djece
-previše taktičkih šablona
-ograničavanje individualnih rješenja
-stvaranje straha od greške
-zanemarivanje tehničkog razvoja zbog rezultata
U12–U13
Djeca postaju sposobnija za razumijevanje osnovnih taktičkih principa i saradnje u igri.
Glavni ciljevi rada:
-tehnika pod pritiskom
-brzina donošenja odluka
-razumijevanje prostora i saradnje
-kreativnost u igri
-osnovni taktički principi
-emocionalna stabilnost i odgovornost
Najčešće greške u U12–U13:
-prerano kopiranje profesionalnog fudbala
-prevelik fokus na rezultat i tabelu
-zanemarivanje individualnog razvoja
-prevelik taktički pritisak
-nedovoljno razvoja kreativnosti
-psihološki pritisak na djecu i poređenja među djecom
U14–U15
Počinje postepeni prelaz prema ozbiljnijem takmičarskom procesu.
Tek u ovom periodu selekcija može imati ozbiljniju ulogu, jer se razvoj djece stabilizuje i procjena potencijala postaje realnija.
Glavni ciljevi rada:
-taktička disciplina
-odgovornost
-intenzitet rada
-individualizacija treninga
-takmičarski karakter
-psihološka stabilnost
Najčešće greške u U14–U15:
-prerano „otpisivanje” djece koja kasnije sazrijevaju
-fokus samo na rezultat umjesto razvoja
-zanemarivanje psihološke podrške
-isti pristup prema svoj djeci bez individualizacije
-preopterećenje treningom i pritiskom
-nedostatak komunikacije i razumijevanja adolescencije
RAZLIKA IZMEĐU AKADEMIJE I AMATERSKOG KLUBA
Akademija:
-radi kroz selektivni proces
-ima veći intenzitet treninga
-koristi stručni kadar i plan razvoja igrača
-priprema igrače za profesionalni nivo
Greške akademija:
-prerana eliminacija djece
-fokus samo na fizički razvijene igrače
-prevelik pritisak rezultata
-zanemarivanje emocionalnog razvoja djece
Amaterski klub:
-omogućava velikom broju djece bavljenje sportom
-razvija socijalne i ljudske vrijednosti
-stvara zdrave životne navike
-razvija ljubav prema sportu i osjećaj pripadnosti zajednici
-daje prostor djeci da se razvijaju svojim tempom
Greške amaterskih klubova:
-nedovoljno stručan plan rada
-kopiranje rada profesionalnih klubova bez razumijevanja razvoja djece
-zapostavljanje individualnog razvoja
-organizacioni nedostaci i nedostatak edukacije trenera
Ne razvijaju se sva djeca istom brzinom.
Mnoga djeca koja danas fizički dominiraju kasnije stagniraju, dok djeca koja su bila „u drugom planu” kasnije postaju vrhunski igrači zahvaljujući tehnici, inteligenciji igre, karakteru i disciplini.
Zato trener u mlađim kategorijama mora imati strpljenje, znanje i razumijevanje razvoja djece.
Trener ne razvija samo igrača.
Trener razvija dijete, karakter, odnos prema radu, emocijama, timu i životu.
Najveći uspjeh omladinskog fudbala nije koliko smo rano nekoga selektirali, nego koliko smo djece pravilno razvili, sačuvali u sportu i pomogli im da postanu kvalitetni ljudi i igrači.”
Piše: Mustafa Šehić
