Jučer je spuštena zavjesa na najmasovnije nogometno takmičenje u Bosni i Hercegovini. Kup Bosne i Hercegovine osvojila je ekipa iz Mostara, momčad HŠK Zrinjski. Inače, nogometaši Zrinjskog pobjedom u finalu nad rivalima iz Banja Luke, ekipom Borca, ustvari su obranili trofej, tako da će on još jednu sezonu “prezimiti” u Hercegovini.
Ovo bi bila jedna divna sportska vijest, i jedna prelijepa završnica sezone za klub iz Mostara. Klub koji je ove godine već ispisao historiju, kako klupsku tako i onu bosanskohercegovačkog nogometa ili fudbala, kada su se prvi put u historiji plasirali u grupnu fazu nekog Evropskog natjecanja. Zrinjski je naime našu zemlju predstavljao u grupnoj fazi Konferencijske lige, gdje je u duelima sa AZ Alkmaarom, Aston Vilom i ekipom Legije iz Varšave uspio osvojiti 4 boda, ali i odigrati nevjerovatnih devedeset minuta i ostvariti pobjedu nad rivalima iz Nizozemske. Taj 21. septembar prošle godine i povratak nakon 0-3 na poluvremenu, do pobjede 4-3, vjerovatno je jedan od najvećih povrataka naših klubova u Euro takmičenjima ikada, a istovremeno su bili i prvi bodovi za neki naš klub u grupnoj fazi. I Zrinjski je zaista pisao lijepu priču, i u tim momentima doista pokazao da nismo baš toliko udaljeni od Evrope kako se na prvi pogled čini. Podršku nogometašima Zrinjskog pružali su sportski radnici i sportisti iz cijele Bosne i Hercegovine a Zrinjski je dostojno reprezentovao naš klupski nogomet, uz kulminaciju i remi u zadnjem kolu grupne faze, u Mostaru sa velikom Aston Villom.
No vratimo se sada našoj realnosti, i prvobitnoj temi. Kup Bosne i Hercegovine, finali, nacionalni kup, dva velika kluba, spektakl u najavi i očekivan spektakl na terenu i na tribinama. A onda, debakl. Dobro, možda ne u fudbalskom smislu, da se ne lažemo, solidan fudbal prije petnaest dana mogli smo gledati u Mostaru kada je Zrinjski pogotkom Čužea u tridesetoj minuti na asistenciju Malekinušića, zasluženo slavio. Zasluženo je Zrinjski slavio i sinoć u Banja Luci, i zasluženo osvojio trofej. Pobjedu od 0-1 u 81’ minuti donio im je lucidni Malekinušić i time pečatirao osvajanje trofeja.
Međutim, kako se nerijetko u fudbalu kaže kada imamo neke radnje koje nemaju baš puno veze sa sportom, žargonski se kaže “utakmica je imala treće poluvrijeme”. To treće poluvrijeme većinom bude iskazano svađama i prepirkama igrača, natezanjima i koškanjem nakon posljednjeg sudijskog zvižduka, incidentima izazvanim od strane navijača ili službenih lica…
Kup Bosne i Hercegovine, tačnije njegovo finale, ponudilo nam je malo drugačije treće poluvrijeme, kako u susretu u Mostaru prije petnaest dana, tako i na sinoćnjem susretu u Banja Luci. Zvižduci publike i pod Bijelim brijegom i na Gradskom stadionu u Banja Luci za vrijeme intoniranja nacionalne himne velika su mrlja na ovaj spektakl ali i na osvojeni trofej. Moramo reći zasluženo je osvojen trofej ekipe iz Mostara ali i sramota domaćina susreta koji je sinoć odigran u Banja Luci. Dodamo li i skandalozno ignorisanje himne na početku oba susreta od strane velike većine igrača oba tima, postavlja se pitanje da li su ti ljudi, sportisti na terenu ali i ljudi koji su na bilo koji način uključeni u rad ova nesumnjivo dva velikana bosanskohercegovačkog fudbala svjesna težine iskazanog nepoštovanja himne države pod čijim okriljem se igra nacionalni kup. Postavlja se i pitanje da li je krovna kuća nogometa u Bosni i Hercegovini svjesna narušavanja integriteta i digniteta jednog ovakvog takmičenja, ali i saveza pod čijim direktnim nadzorom i organizacijom se ovo takmičenje kao i druga, ona ligaška takmičenja odigravaju? Da li su svjesni i kane li poduzeti nešto na vraćanju dostojanstva, barem onog sportskog i viteškog na sportska nadmetanja. Da li ih treba podsjećati, kako klubove finaliste tako i NFSBiH da je slogan, ili jedan od osnovnih postulata FIFA-e i RESPECT. Respekt ili poštovanje koje nije potrebno pokazati samo prema sportskim rivalima nego prema svim sudionicima a posebno prema zemlji za čiji trofej se doslovno takmičenje i igra, jer trofej i naziv ima kao Trofej kupa Bosne i Hercegovine.
Da li su sportisti na terenu svjesni da, ma kakve kvalitete fudbal u našoj domovini bio, neki klinci i klinceze, u njih gledaju kao u neku vrstu uzora, da će možda kopirati njihov način ponašanja i odnosa, koji je ignoriranjem himne, sve samo ne dostojanstven i sve samo ne sportski… Ruku na srce, ima tu, a bilo je i danas, momaka koji zaslužuju respekt i koji mogu i trebaju biti uzori djeci koja danas sutra imaju namjeru ganjati loptu na zelenim terenima, iako su manjina, ima ih i tinja nada, da će jednog dana igrači čuvajući dostojanstvo takmičenja u kojem sudjeluju vratiti i svoje dostojanstvo, kao sportista, uzora mladih i zdravih ljudi bez predrasuda…
Do tada, čestitke HŠK Zrinjski na osvojenom trofeju. Zasluženo.
Autor: Admir Gluhić