Ime Ole Gunnara Solskjæra ponovo se sve češće spominje u kontekstu privremenog menadžera Manchester Uniteda. Norvežanin, koji je već sjedio na klupi „Crvenih đavola“, navodno je jedan od kandidata za povratak na Old Trafford u trenutku kada klub ponovo prolazi kroz turbulentnu fazu i traži stabilnost, identitet i rezultate.
Prvi mandat – stabilnost bez trofeja
Solskjær je preuzeo Manchester United krajem 2018. godine, najprije kao privremeno rješenje nakon odlaska Joséa Mourinha. Sjajna serija rezultata (Tokom prvih 19 utakmica u svim takmičenjima, United je ostvario 14 pobjeda, 2 remija i samo 3 poraza, uz gol razliku 40:17, što uključuje i rekordnu seriju od devet uzastopnih pobjeda u gostima) ubrzo mu je donijela stalni ugovor, a u narednim sezonama uspio je vratiti određeni mir u svlačionicu i popraviti atmosferu oko kluba.
Pod njegovim vodstvom United je dva puta završio u Top 4 Premier lige, uključujući drugo mjesto u sezoni 2020/21, što je bio najbolji ligaški plasman kluba nakon ere Sir Alex Fergusona. Ekipa je igrala napadački fudbal, oslanjajući se na tranziciju, brzinu Marcusa Rashforda i individualni kvalitet Brune Fernandesa, koji je upravo kod Solskjæra igrao najbolji fudbal u karijeri.
Ipak, ključna mrlja njegovog mandata ostao je izostanak trofeja. United je gubio finala (Europa liga protiv Villarreala) i često posustajao u ključnim utakmicama, što je s vremenom dovelo do gubitka povjerenja uprave i navijača. Loš početak sezone 2021/22, značajno lošija igra i teški porazi ubrzali su njegov odlazak.
Amorim – ideja bez kontinuiteta?
Nasljednik Erika ten Haga na klupi, Ruben Amorim, donio je nove ideje, ali i nova pitanja. Amorim je poznat po modernom sistemu igre, visokom presingu i taktičkoj disciplini, ali rezultati na Old Traffordu (ako se porede) nisu u potpunosti opravdali očekivanja.
Ruben Amorim, koji je preuzeo Manchester United u kasnoj fazi 2024. godine, imao je znatno teži i manje uspješan put. Tokom 63 utakmice na klupi Uniteda u svim takmičenjima, njegova momčad je ostvarila samo 38.1% pobjeda, što predstavlja najniži postotak pobjeda u eri nakon Fergusona u Manchester Unitedu.
Dok je Amorim pokušavao implementirati kompleksan sistem, United je često djelovao nedorečeno, taktički nedovoljno prilagođeno igračkom kadru, uz oscilacije u formi i nedostatak kontinuiteta. Rezultatski gledano, Amorimovi učinci nisu nadmašili Solskjærove, posebno kada se uzme u obzir ligaški plasman i stabilnost ekipe.
Zašto se Solskjær ponovo spominje?
Dobro poznavanje kluba i svlačionice, razlog je zašto se ime Olea Gunnara Solskjæra ponovo pojavljuje u javnosti. Navijači ga pamte kao trenera koji je razumio DNK Uniteda i barem privremeno vratio osjećaj pripadnosti i borbe.
S druge strane, skeptici ističu da bi njegov povratak značio korak unazad, jer u prvom mandatu nije uspio napraviti iskorak u najvažnijim momentima.
Povratak ili novi početak?
Pitanje nije samo da li će se Solskjær privremeno vratiti, već i šta uprava Manchester Uniteda zapravo želi – brzu stabilizaciju i poznato rješenje do kraja tekuće sezone ili dugoročni projekat s rizikom i strpljenjem. U poređenju s Amorimovim rezultatima, Norvežanin svakako ne stoji lošije, ali dilema ostaje: je li to dovoljno za klub takve veličine?
Jedno je sigurno, povratak Solskjæra bio bi izuzetno rizičan potez koji bi ponovo podijelio navijače u crvenom dijelu Manchestera. Ali to se već čini kao gotova stvar.
Piše: Mustafa Šehić
