Liverpool je u 31. kolu Premier lige sa 2:1 poražen kod Brightona. Golove za domaćine postigao je Danny Welbeck u 14. i 56. minuti, dok je strijelac za Liverpool bio Miloš Kerkez u 30. minuti. Aktualnom prvaku Engleske ovo je već 10. prvenstveni poraz ove sezone.
Ono što se dešava na Anfieldu ali i širom Engleske gdje igra Liverpool više se ne može nazvati lošom formom. Ovo je obrazac. Ponavljanje. Navika.
Ono što najviše zabrinjava navijače je taj mentalni pad u trenucima kada se utakmice lome. Jer nije normalno da jedna ekipa na ovom nivou čak osam puta prima gol u 90. minuti ili kasnije. Nije normalno da tim koji ima kvalitet, širinu i iskustvo, redovno prosipa bodove koje je već imao u džepu. To nije pitanje taktike. To je pitanje karaktera.
Liverpool danas izgleda kao tim koji kontroliše utakmicu, ali ne kontroliše emocije. Koji zna kako da dođe do prednosti, ali ne zna kako da je sačuva. I tu dolazimo do suštine problema.
Ovo više nije pitanje sistema igre, niti jedne loše večeri. Ovo je psihološki obrazac koji se uvukao u ekipu. Onaj trenutak kada utakmica uđe u haos, kada treba “zatvoriti”, Liverpool počinje da sumnja. A sumnja na ovom nivou kažnjava se i to odmah.
Nije slučajno što je upravo Dominik Szoboszlai javno poručio da se ekipa mora probuditi. Takve izjave ne dolaze bez razloga. One su signal iz svlačionice da stvari nisu pod kontrolom. Jer kada igrač počne javno upozoravati na pad standarda, to znači da problem više nije skriven.
Liverpool nije ostao bez kvaliteta. Ali ostaje bez identiteta. Nekada je to bila ekipa koja te slomi tempom, pritiskom i vjerom do posljednje sekunde. Danas je to ekipa koja u posljednjim sekundama gubi ono što je gradila 90 minuta. I tu je najveći paradoks ove sezone. Liverpool ne gubi jer ne može. Gubi jer ne zna kako da završi posao.
Ako se taj mentalni sklop ne promijeni, sezona će otići u pogrešnom smjeru. Možda čak i ispod granice koja vodi u Ligu prvaka, a za klub tog renomea, to nije samo loš rezultat. To je alarm.
