Sinoćnji duel Bayerna i PSG-a odredio je drugog finalistu ovogodišnje Lige prvaka. Nakon 180 minuta drame odlučeno je da protivnik Arsenalu u Budimpešti bude PSG. Bio je ovo duel 50-50, duel možda dvije najbolje ekipe ove sezone, ali detalji su presudili u korist PSG-a.
Prije same analize utakmice bitno je napomenuti kako je ovu utakmicu, odnosno dvomeč odlučile skandalozne odluke sudije, pogotovo u drugoj utakmici. Dodijeliti najvažniju utakmicu sezone sudiji koji ima tek 15 utakmica u Ligi prvaka pokazalo se kao kobno. Joao Pedro Pinheiro oštetio je Bayern za čist penal. Odluka o isključenju Nuna Mendesa može se okarakterizirati kao ispravna jer je prije toga Laimer loptu pogurao rukom, ali mnogo manjim intenzitetom nego Mendes, ali ipak jeste. Osim te dvije sporne situacije, Pinheiro je pravio mnoštvo grešaka. Pokazao je da nije sudija za ovaj nivo idalje.
Ipak, i bez sudijske intervencije, stiče se dojam da je PSG kompletnija ekipa od Bayerna i da su ipak više zaslužili igrati u finalu od Bavaraca. PSG je pokazao da je evoluirao i postao možda i jača, strašnija i moćnija verzija od prošlogodišnje koja se prošetala Europom. Defanzivna stabilnost, timski duh, surovost u napadu, brza tranzicija i odgovornost u igri neke su od odlika koje krase tim Luisa Enriquea.
Mbappe, Neymar, Messi, Di Maria, Verratti, Thiago Silva, Sergio Ramos… nisu uspjeli donijeti Parisu slavu. Ova ekipa jeste. Enrique je tražio od Mbappea da igra za tim. Tražio je da bude povlašten timu i da je igra u fazi odbrane te poštivanje taktičkih zamisli važnija od golova. Igrača koji je zabio 44 gola u sezoni zamijenio je timom koji je pokazao istinske vrijednosti. Ousmane Dembele, osvajač Zlatne lopte i strijelac jedinog gola na utakmici u tom trenutku, izlazi iz igre pola sata prije kraja u ovakvoj utakmici bez ijednog prigovora. Kvicha Kvaratskhelia u sudijskoj nadoknadi uspijeva izboriti faul na svojoj polovini požrtvovanim uklizavanjem.
Paris odlaskom Mbappea nije dobio četiri igrača koja će zabiti 10+ golova, dobio je pojedince koji ginu za tim.
I šta reći za Kvichu? Je li Kvicha Kvaratskhelia najbolji igrač ovogodišnje Lige prvaka? Opasan, okomit, požrtvovan, igrač koji posjeduje moć ponavljanja…
Previše Bayernovih igrača nije pokazalo svoje pravo lice u jednoj od utakmica. Olise i Kimmich nisu opravdali očekivanja na Allianz Areni, kao i Stanišić, Neuer i Davies u Parizu. Musiala nije bio na nivou i pokazao je da još nije ušao u pravu formu. Tah i Upamecano nisu pravili ključne greške za golove, ali sistem koji Kompany forsira tjera ih da igraju na samoj granici rizika što se protiv igrača kakve PSG ima često skupo kažnjava.
Kompany nije imao prava rješenja ni na klupi. Prevelika je razlika između kvalitete prve postave i rezervi. Postavlja se pitanje: Je li Karl trebao ranije ući umjesto indisponiranog Olisea? Svakako, ovo je segment na kojem će Bayern morati poraditi na ljeto.
Sličan argument može se povući i za PSG. Vitinha i Hakimi, dva možda i najvažnija igrača iz prošle sezone, nisu bila 100% zdrava pred duele polufinala. Štoviše, Hakimi je propustio uzvrat, dok je Vitinha igrao pod injekcijama. Ipak, kalendar i raspored dopuštao je više odmora igračima PSG-a ove sezone pa su pojedini igrači dosta svježiji pristupili ovim duelima.
Primjera radi, Tah je odigrao 3500 minuta ove sezone, dok je Marquinhos 2200 minuta. Olise je odigrao 3800 minuta dok je Kvaratskhelia 2500 minuta proveo na terenu ove sezone. Kimmich je tačno 3800 minuta bio na terenu, dok je Joao Neves 2300 minuta.
Bayernu je nedostajalo kreativnosti i brzine. U trenutcima kada se PSG branio, Bayern je presporo mijenjao stranu i direkciju napada. Višak nikako nisu uspjeli napraviti kao ni prostor za šut.
15 puta Bayern je gubio loptu u direktnom duelu s igračima PSG-a. S druge strane, Paris je samo jednom izgubio loptu. Dovoljno to govori o dozi agresivnosti i efikasnosti ekipe Luisa Enriquea, ali i manjku koncentracije i lošijoj predstavi Bavaraca.
Napad dobija mečeve. Odbrana osvaja titule. Česta je to fraza, ali oslikava Bayern trenutno. Poredivši dva tima, jasno se vidi da je PSG defanzivno stabilniji i to je na kraju krajeva napravilo ključnu razliku u ovom dvomeču. Bayernova filozofija pod Kompanyiem donijela je rezultate i podignula Bayern visoko, ali je li ona način na koji se osvaja Liga prvaka?
Gotovo svaki propust, svaki pad koncentracije bio je kažnjen. Svaka defanzivna pogreška, svaki loše markiran igrač, svaka 1v1 situacija protiv igrača svjetske klase kakve ima Paris postala je opasna i kobna.
Kompany je gradio sistem pomoću ofanzivne filozofije. Ipak, Bayern mora pronaći soluciju koja donosi više kontrole i defanzivne stabilnosti. Luis Enrique ukombinovao je strašan napad s defanzivnom stabilnošću i taj balans je donio Parisu dva finala uzastopno.
Ovo je bio duel dvije najbolje ekipe ove sezone. Pravo finale prije finala. Mogao je ovaj duel otići i na jednu i na drugu stranu, pogotovo da su odluke sudija bile na nivou. Ipak, ostaje dojam da je Paris u ovom trenutku zrelija ekipa od Bayerna koji, iako je bio blizu, mnogo toga mu je nedostajalo da sruši aktualnog prvaka Europe.
