Rečenica koja se pojavljuje u Hamletu kada stražar Marčelo kaže:
“Something is rotten in the state of Denmark.”(„Nešto je truhlo u državi Danskoj.“)
Tom rečenicom se u djelu aludira na moralnu i političku pokvarenost u kraljevstvu, nakon što je kralj ubijen, a zločin prikriven. U našem “djelu” aludiramo na truhlovinu unutar jednog od najvećih bh. sportskih kolektiva – FK Željezničar. Tim koji je nakon prve četvrtine prvenstva bio u samom vrhu, sada se nalazi na šestom mjestu. Ipak, više od same pozicije brine način na koji je Željo došao u ovu situaciju.
Posljednju ligašku pobjedu Plavi su ostvarili 18. oktobra prošle godine, kada je Posušje poraženo 1:0 na Grbavici. Od tada je Željo upisao šest poraza i četiri remija. Od mogućih 30 bodova osvojio je svega četiri, čime se doveo u poziciju u kojoj se borba za opstanak čini realnom.
Nakon svega nameće se pitanje: gdje je problem?
Tokom zimske pauze izmijenjena je kompletna klupska, te djelimično sportska struktura. Navijači su očekivali mnogo, a dobili malo. Iz njihovog ugla problem nisu bodovi, već pristup, govor tijela i igra bez igre. Željo na terenu izgleda kao rekreativna ekipa, prvi put sastavljena.
Ali, koliko god promjena na klupi bila najlakše rješenje, ona ne može i ne smije biti jedini odgovor. Jer problem očigledno nije samo u čovjeku uz aut-liniju. Problem je dublji i sistemski.
Kada rezultati izostanu, prst se najlakše upire u trenera, dok se oni koji su donosili odluke ponovo skrivaju. A istina je da trenutna uprava danas plaća ceh loših poteza prethodnika. Zato Slaviša Stojanović ne smije biti žrtveno jagnje. Smjena trenera sada ne bi riješila ništa; samo bi još jednom zamijenila posljedicu, a ne uzrok.
Pitanje s početka više nije metafora, nego upozorenje. Jer ako se “truhlo” ne prepozna i ne odstrani na vrijeme, posljedice će biti daleko teže od jedne loše sezone.
Još uvijek ima vremena, ali samo ako se napokon krene od temelja, a ne od posljedica.
Piše: Sead Smajić
