
„Vreće novca ne igraju nogomet.“
Rečenica koja se ponavlja svaki put kad neki bogati klub izgubi utakmicu. Izgovara se s olakšanjem, gotovo kao moralna pobjeda. Mali je opet pokazao zube, veliki je posrnuo, pravda je na trenutak zadovoljena. I kao što kaže stara priča, David je ubio Golijata ali samo jednom, neočekivano, i za kratko vrijeme sve stalo u njegovu ruku.
U jednoj večeri svako može pobijediti svakoga i to je ono što nas i dalje drži pred ekranima. Ali sezona nije večer. Sezona je test izdržljivosti, širine i ponavljanja. I tu je razlika lako uočljiva. Bogati klubovi ne pobjeđuju zato što su uvijek bolji, nego zato što smiju da budu loši. Mogu imati pogrešnu sezonu, pogrešan transfer, pogrešnog trenera, bez da ih pogrešne odluke slome. Chelsea može potrošiti milijardu i završiti u donjem dijelu tabele, a da već u avgustu opet krene ispočetka. Brighton povuče dva loša poteza i plaća ceh čitavu sezonu a nekad i više. Luton pogriješi jednom i nestane. Tu nema romantike, ali ima realnosti.

PRAVO NA GREŠKU
Zato priče o „malima koji igraju nogomet“ traju tačno onoliko koliko traje iznenađenje – jednu sezonu, ponekad i manje. Druga godina je uvijek teža. Protivnici te prouče, povrede se nagomilaju, a raspored prestane da prašta. Nisi postao gori, samo si ostao isti, a to u današnjem nogometuq znači nazadovanje.
Veliki klubovi ne grade samo timove, oni grade sigurnosnu mrežu. Širina kadra nije luksuz nego zaštita od realnosti. Kada se povrijedi najbolji igrač u malom klubu, mijenja se sve. Kada se povrijedi zvijezda u velikom, mijenja se samo ime na listi. Zato je teza pogrešno postavljena. Naravno da vreće novca ne igraju nogomet. Ali odlučuju ko će preživjeti lošu formu, a ko neće. Ko ima pravo na strpljenje, a ko ga mora zaslužiti svake sedmice ispočetka.
Nogomet je i dalje nepredvidiv. Jedna utakmica, jedan gol, jedna večer – tu nema pravila. Ali hijerarhija se odavno zna. I ne mijenja se zbog jedne lijepe priče. Kako bi rekli Latini: “Fortuna variabilis, potentia manet.” Sreća se mijenja, moć ostaje.
Piše: Sead Smajić

