Njegov možda najveći problem je vrijeme u kojem igra i neupitne mega zvijezde, saigrači koji ga na terenu okružuju.
Teško se nametnuti i biti broj jedan pored Vinicius Jr-a, Bellinghama, Mbappea ili Luke Modrića. Teško, ali ne i nemoguće, a potvrđuje to Rodrygo, dečko koji je u prvom mjesecu ove godine prva violina Reala.
Ali krenimo redom.
Zamislite da ste vi Rodrygo, pa sa 24 godine igrate za Real Madrid, objektivno gledajući najveći klub na svijetu, i pri tome ste standardni u reprezentaciji Brazila.
Nevjerovatno ste talentovan napadač, već ste osvojili tri titule LaLige i dvije UEFA Lige prvaka , postigavši na tom putu nekolicinu legendarnih golova i odigravši niz velikih utakmica.
Ali niste zvijezda tima. Još gore od toga, niste čak ni drugi, Ili treći najbolji. Četvrti ste na listi, ako…
Jer igrate sa Viníciusom Júniorom, Jude Bellinghamom i Kylian Mbappéom koji su prošle godine završili na drugom, trećem i šestom mjestu u glasanju za Ballon d'Or 2024. Rodrygo, naime, nije čak ni ušao u uži izbor.
Večeras je Rodrygo bio ponovo najbolji, lagani trijumf protiv Bresta na krilima Rodryga, dva pogotka i epitet igrača utakmice.
U prošlu srijedu navečer, prije sedam dana na Santiago Bernabéu, Rodrygo je još jednom podsjetio koliko je nadaren igrač, zabio je dva puta u pobjedi Madrida od 5-1 nad RB Salzburgom . Oba gola u prvom poluvremenu, koja su Madrid vratila na pravi put nakon teškog početka u Ligi prvaka, a dva gola koja su ga pokazala kao napadača u njegovom najboljem izdanju, sa elitnim kretanjem bez posjeda lopte koje je nemoguće pratiti i nepogriješivo sigurnim finišom pod pritiskom.
U 23. minuti tog susreta Viniciusova lopta preko odbrane Salzburga je bila uperena u Bellinghama, ali je istu njegovom pogrešnom kontrolom Rodrygo loptu našao na daljoj stativi. Napadač je završio u golu, a na tom putu prošao je i golmana Janisa Blaswicha.
Drugi gol Rodryga, dvanaest minuta kasnije, bio je još bolji. Odlutavši na svoju omiljenu poziciju na lijevom krilu, ubacio je loptu unutar do Bellinghama, koji mu je uzvratio uslugu, prateći Rodrygovu slalom vožnju kroz kazneni prostor sa pametnim zadnjim pasom, a Rodrygov finiš bio je više nego rutinski.
Rodrygo ima 24 gola u 58 nastupa u Ligi šampiona. To je gol na svake dvije i po utakmice, igrajući protiv najboljih ekipa u Evropi.
U LaLigi je postigao 32 gola u 159 nastupa, svakih pet utakmica. Drugim riječima – Rodrygo zabija dvostruko češće u Ligi prvaka, čini se kako mu gode elitna natjecanja i kako je igrač za velikih utakmica.
Zašto – teško je reći, ili barem identificirati jedan primarni faktor. Možda mu odgovara evropski fudbal i način na koji se protivnici iz Lige šampiona često postavljaju protiv Madrida, tražeći da igraju, ostavljajući prostor iza svoje odbrane. Možda.
Možda je to pitanje mentaliteta, fokusa i konzistentnosti, njegove sposobnosti da nastupi na najvećoj pozornici na način koji ne može ponoviti svake sedmice u LaLigi.
Krajnji rezultat je šestogodišnja čarolija u Real Madridu koja već sadrži mnoštvo spektakularnih slika koje mu već definišu karijeru, a on je čini se tek na početku i najbolje od njega tek dolazi.
Rodrygo je igrao ključnu ulogu u nekim od najvećih, najdramatičnijih trenutaka u novijoj historiji Madrida.
Vratite se samo na njegova dva gola u minuti protiv Manchester Cityja na Beenabeu u maju 2022., što je vjerovatno odlučujuća čarolija u toj zadivljujućoj seriji povratka u Ligu šampiona. Ali kada je Madrid potpisao Mbappéa prošlog ljeta, Rodrygovo mjesto u timu je odmah, i razumljivo, dovedeno u pitanje, uz sumnje u njegovu dugoročnu budućnost u Kraljevskom klubu.
Zapravo, trener Carlo Ancelotti je u velikoj mjeri stajao uz njega, odlučan da ugura sve četiri zvijezde u početnih jedanaest, čak i kada je ravnoteža na dvije strane terena ugrožena, pa čak i ako to utiče na rezultat.
Rodrygo je ove sezone upisao 14 startova i četiri ulaska sa klupe u LaLigi, uz četiri starta i dva zamjenska nastupa u Ligi prvaka. U prošlu srijedu je krenuo sa desne strane, i to je pozicija koja mu ne čini nikakvu uslugu, ograničavajući njegovu efikasnost, ali to je ujedno i jedino mjesto koje je dostupno sa Mbappéom, Viníciusom i Bellinghamom za smještaj.
U subotu protiv Valladolida i večeras protiv Bresta igrao je lijevo – i bio broj jedan na terenu.
Drugo poluvrijeme večeri, kada je Salzburg pao, bilo je podsjetnik zašto Rodrygo nikada neće imati reflektore samo za sebe na Bernabeuu. Mbappé i Vinicius su postigli gol, Vinicius dva puta a Mbappé jedan, i popunili su naslovnice. Naslovi su bili podijeljeni, neki naklonjeni Viniciusu, neki Mbappeu, a za sve – Rodrygo je ključni saradnik, a ne glavni čovjek.
Čak i kada je Rodrygo zamijenjen u 71. minuti, a zamijenio ga je Endrick, nije dobio solo trenutak slave. Mbappéa je u isto vrijeme povukao Anceloti, i razumljivo ovacije publike na Bernabeuu bile su podeljene, a dok su dva igrača napuštala teren, navijači su skandirali Mbappéovo ime, a ne Rodrygovo.
Nakon utakmice, Vinicius je izgledao iznenađen što mu je na španskoj televiziji rečeno da je proglašen za MVP-a.
„Imao sam osećaj da nisam u stanju da igram dobro u prvom poluvremenu“, rekao je on. “‘Rodry’ je to zaslužio.”
Rodrigo je bio podjednako velikodušan.
“Nije važno”, rekao je. “Evo, igramo za tim.”
I na gostovanju kod Valladolida za vikend, Rodrygo je bio klasični i već naviknuti – broj dva. Odigrao je sjajan meč, ali Mbappe je bio broj jedan, a on ponovo odličan saradnik.
Na gostovanju u Brestu večeras, u posljednjoj utakmici Madrida u Ligi prvaka, Real je bio bez Viniciusa zbog žutog kartona protiv Salzburga. Rodrygo se smjestio u svoju željenu ulogu na lijevoj strani, i bio je najbolji, doduše, malo je nedodostajalo da mu noćas slavu uzme Bellimgham, ali nije.
I neka nije.
Bila je ovo sjajna večer Rodryga u Francuskoj.
Bio je broj jedan.
Barem na jednu noć.
