Postoje igrači koji se nametnu jednim potezom, golom ili velikim naslovom. A postoje i oni koji tiho, gotovo neprimjetno, iz utakmice u utakmicu postanu nezamjenjivi.
Upravo je takav put prošao Ivan Bašić.
Kada je prvi put obukao dres A reprezentacije, nije izgledao kao igrač koji će nositi sredinu terena.
Djelovao je dosta stegnuto, gotovo nesigurno i ostavljao je dojam kao da još uvijek traži svoje mjesto pod suncem. Kritike su, kao po narudžbi stizale brzo, možda i prebrzo, bez prostora i vremena da sazrije i da čini se u punom obimu osjeti tlo pod nogama.
Ali kvalitet se u ozbiljnom fudbalu, i na ozbiljnom nivou ne mjeri prvim utiskom, jer on gotovo u pravilu uvijek daje pogrešnu sliku.
Bašić je kroz svaku narednu utakmicu pokazivao zašto su ga treneri godinama gurali naprijed i bili mu vjetar u leđa još od omladinskih selekcija, gdje je bio i kapiten U21 reprezentacije.
Tražio je Ivan svoje mjesto pod suncem preko HŠK Zrinjski Mostar, zatim ruskog FC Orenburg, pa do današnjeg FC Astana.
Sa 24 godine iza sebe već ima više od 130 seniorskih nastupa, iskustvo evropskih takmičenja i stabilan kontinuitet u reprezentaciji.
Protiv Katara na Svjetskom prvenstvu odigrao je utakmicu koja je najbolje pokazala koliko je sazrio.
Statistika govori sama za sebe: 66 od 69 tačnih dodavanja, šest od sedam preciznih dugih lopti, stopostotan učinak dodavanja u posljednjoj trećini terena, asistencija, četiri udarca prema golu, osam progresivnih iznošenja lopte, pet osvojenih duela na zemlji i pet prekinutih protivničkih napada.
To nisu brojke igrača koji se skriva od odgovornosti, to su brojke veznjaka koji želi diktirati ritam utakmice.
Ono što Bašića izdvaja nije samo pas, to je jedna posebna vrsta srčane drskosti, jedna emotivna hrabrost. U reprezentaciji Bosne i Hercegovine danas je malo igrača koji će bez razmišljanja tražiti loptu između linija, okrenuti igru dijagonalom od 40 metara ili preuzeti odgovornost kada ekipa izgubi kontrolu.
On upravo to radi.
Nije slučajno što je među najboljim asistentima reprezentacije u ovom ciklusu, niti što se njegovo ime sve češće povezuje s jačim evropskim ligama.
Spominjanje interesa italijanskih klubova, uključujući i Venezia FC, govori da njegove igre nisu prošle nezapaženo, iako zvanična potvrda transfera za sada ne postoji.
Možda Ivan Bašić nikada neće biti igrač koji puni naslovnice spektakularnim golovima, ali vrlo lako može postati ono što je svakoj ozbiljnoj reprezentaciji najpotrebnije, veznjak koji igri daje ton.
I baš zato, možda je vrijeme da se o njemu govori mnogo više, jer reprezentacije ne grade samo zvijezde. Grade ih i tihi lideri, oni koji čine da svi oko njih izgledaju bolje, a Ivan Bašić sve više pokazuje da pripada upravo toj grupi igrača.
