Bobby Robson rođen je 18. februara 1933. u Sacristonu u okrugu Durham u Engleskoj, a umro 31. jula 2009. godine, također u svom rodnom kraju.
Sir Bobby je bio galantni gospodin, britanski fudbaler i fudbalski menadžer koji je bio jedan od najcjenjenijih igrača i menadžera Engleske ikada.
Na samom vrhuncu svoje profesionalne karijere, Bobby Robson je odigrao 20 utakmica za nacionalni tim, uključujući nastupe u finalima Svjetskog prvenstva 1958. i 1962.
Kasnije je i kao selektor Engleske nacionalne vrste u periodu od 1982 d0 1990, odveo reprezentaciju na dva završna turnira Svjetskog prvenstva 1986. i 1990. godine.
Robson je bio sin rudara uglja i išao je na obuku za električara kada je 1950. godine dobio priliku da igra fudbal sa Fulhamom.
Veći dio svoje kasnije karijere proveo je na terenu u Fulhamu, ukupno 11 godina u dva navrata (1950–56, 1962–67), gdje je postigao ukupno 77 golova u 345 odigranih utakmica. Značajan period karijere nastupao je i za West Bromwich Albion (1956–62), postigavši za taj tim 56 golova u 239 utakmica.
Trenirao je jednu kratku sezonu (1967–68) u Sjevernoj Americi sa Vancouver Royalsima prije nego što se vratio kući kao menadžer Fulhama (1968).
Sljedeće sezone preuzeo je kontrolu nad Ipswich Townom. Nakon što je do tada malo poznati klub iz Ipsvicha vodio do titula u FA kupu 1978. i trofeja u kupu UEFA 1981. godine.
Godinu nakon historijskog uspjeha, 1982. godine Bobby Robson je postavljen za selektora Engleske. Četiri godine kasnije odveo je Englesku do finala Svjetskog prvenstva u Meksiku, gdje je njegov tim izgubio od Argentine u vrlo kontroverznom četvrtfinalnom meču poznatom po golu Diega Maradone “Božjom rukom”.
1990. godine, uprkos tome što je obavešten da je malo verovatno da će njegov ugovor biti obnovljen, Robson je odveo Englesku u finale Svetskog prvenstva u Italiji, gde je ekipa izgubila od Zapadne Nemačke u polufinalnoj utakmici.
Robson je nakon selektorske pozicije u Engleskoj selekciji, vodio PSV Eindhoven do titule u sezoni 1991/92. Vodeći taj klub u prvenstvu Nizozemske dvije godine u nizu.
Radio je nakom toga u Portugalu, u Sportingu iz Lisabona u sezoni 1992/93, i FC Portu 1994-1996, gdje je osigurao Kup Portugala 1994. i ligi 1995. i 1996. kao i u Barseloni 1996–98, gdje je 1997. godine osvojio Kup Španije i UEFA Kup pobjednika kupova.
Nakon kratkog boravka (1998.) u PSV Eindhovenu, vratio se u Englesku 1999. godine da preuzme Newcastle United.
Bio je primoran da se penzioniše 2004. godine. Robsonu je prvi put dijagnosticiran rak 1992. On se 17 godina borio sa ovom zloćudnom bolesti, a u martu 2008, nakon što su mu prethodne godine pronađen maligni tumor na plućima, pokrenuo je Sir Bobby Robson fondaciju za istraživanje raka.
Napisao je i nekoliko knjiga, uključujući:
- Vrijeme na travi (1982),
- Moja autobiografija: Englez u inostranstvu (1998)
- Zbogom, ali ne zbogom (2005).
Robson je proglašen vitezom 2002., a uvršten je u Kuću slavnih engleskog fudbala 2003. godine.
