Jedan od najpouzdanijih i najtiših vojnika hrvatskog nogometa, Milan Badelj, zatvorio je veliko poglavlje karijere – oprostio se od Genoe nakon 155 nastupa i pet sezona odanosti. I to na način koji najbolje opisuje njega – dostojanstveno, emotivno i s poštovanjem.
Tridesetšestogodišnji veznjak ostavio je dubok trag u crveno-plavom dresu Genoe. U tih pet godina, zabio je sedam golova, dodao 13 asistencija i vodio ekipu kroz turbulentna razdoblja Serie A i B. Ali važnije od statistike, Badelj je bio oslonac, vođa bez pompe i čovjek koji nikada nije tražio reflektore.
U emotivnoj oproštajnoj poruci poručio je:
“Nikada neću moći ostati ravnodušan na riječ Genova kada pomislim na naše boje. Osjećao sam se privilegirano. Nosit ću sve te trenutke sa sobom.”
Bio je zahvalan svakom segmentu kluba – od predsjednika do magacionera. Takav je Badelj – čovjek koji ne zaboravlja.
Ono što sada intrigira jeste – šta slijedi?
Spekulacije o povratku u Dinamo sve su glasnije. Klub u kojem je odigrao 168 utakmica, zabio 30 golova i podijelio 23 asistencije, traži sigurnost i iskustvo u veznom redu. A ko bi bolje odgovarao toj potrazi od igrača koji je uz Modre rastao, sazrijevao, i s reprezentacijom Hrvatske dotakao svjetski vrh u Rusiji 2018?
Badelj možda više nije “motor” kakav je bio u najboljim danima, ali njegova mirnoća, pregled igre i karakter su vrijednosti koje se ne kupuju lako. Ako se povratak dogodi – ne bi to bio tek transfer, nego povratak kući.
