Piše: Admir Gluhić
Na današnji dan prije 52 godine (4. oktobar 1972. godine) nakon selidbe sa stadiona u Blatuši, igrao je Čelik prvu utakmicu na tek izgrađenom stadionu Bilino Polje. Zeničani su savladali tada italijansku Fiorentinu i tako osvojili Srednjoevropski kup – Mitropa kup. Bila je to druga titula u ovom takmičenju za Čelik.
Kišni dan i puno Bilino
Uprkos kiši koja je tokom cijelog dana tog 4. oktobra padala u Zenici, novi stadion bio pun kao šibica. Na tribine se nakrcalo 30.000 gledalaca, među kojima je bio i Hamdija Pozderac, tadašnji predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovina. Loris Ciullini, izvještač s utakmice za list L’Unità, napisao je da je atmosfera na Bilinom Polju bila kao na stadionima u Engleskoj i Škotskoj. Na značaj utakmice u globalnim okvirima ukazivao je podatak da je sudio Austrijanac Ferdinand Marschall, tada najbolji evropski sudija. Samo nešto više od tri mjeseca ranije Marschall je sudio finale Evropskog prvenstva između SR Njemačke i SSSR-a (3:0) na Heyselu 18. juna 1972.
Sastav koji zna svaki navijač Čelika
Za Čelik su te historijske večeri nastupili: Momčilo Mujačić na golu, zatim Midhat Mujkić, Fadil Talić i Mato Gavran u zadnjoj liniji, u veznom redu nastupili su Mirsad Galijašević, Jasmin Hajduk i Goran Peleš a u ofanzivnom dijelu ekipe Refik Bajrić, Alojz Renić, Mehmed Buza i Rifet Brdarević. Sa klupe je tim Čelika predvodio Mujo Mujkić.
Čelik je klub sa prostora bivše Jugoslavije najuspješniji u nastupima SE Kupu, takmičenju iz kojeg je poslije nastao Intertoto kup. Čelik je u nizu osvojio dvije titule prvaka Srednjoevropskog kupa, a još jednom je igrao u finalu, u kojem je nažalost poražen. Replika prelaznog pehara koji je naš Čelik dobio za drugu osvojenu titulu 1972. godine i danas krasi trofejnu salu na stadionu Bilino Polje.
O samoj utakmici
Iako je od prvog međusobnog okršaja u finalu prošlo tačno dva mjeseca, treneri Mujo Mujkić sa jedne i Nils Liedholm sa druge strane nisu mnogo mijenjali u timovima u odnosu na prvu utakmicu odigranu u Firenci a završenu 0:0. Tek par taktičkih promjena, sa novim ulogama za pojedine igrače, ali se faktički sve svelo na po jednu kadrovsku promjenu u oba tima: Kod Čelika je Rifet Brdarević zamijenio je u udarnoj postavi Kemala Šljoku, dok je u timu Fiorentine Giuseppe Longoni krenuo u prvih 11 umjesto Nella Saltuttija. Ljubitelji fudbala u Zenici mogli su vidjeti asove “Viola” iz Firence, među kojima su bili i reprezentativci Italije Giancarlo De Sisti (prvak Evrope 1968. i viceprvak svijeta 1970.), Angelo Sormani, Claudio Merlo, Andrea Orlandini, Brazilac Sergio Clerici, budući slavni trener Nevio Scala.
Već nakon 120 sekundi igre Giancarlo De Sisti, ključni igrač gostiju, u duelu s Brdarevićem povrijedio je natkoljenicu i morao napustiti teren. Fiorentina je tako ostala bez kapitena i ključnog igrača u sredini terena. Bez kapitena su puleni Nilsa Liedholma držali ravnotežu samo u prvoj polovini prvog dijela susreta, a u tom periodu je i Mario Perego glavom pogodio stativu gola našeg Momčila Vujačića. Nastavak je prošao dominaciji fizički superiornijih crnocrvenih. Alojz Renić se dva puta našao u sjajnim prilikama, ali je njegove udarce zaustavio golman gostiju Franco Superchi.
Kada se činilo da će se igrati produžetci, počela su i najveća uzbuđenja. Prvo su navijači Čelika u 87. minuti na momenat utihnuli, kontra gostiju u jeku napada i inicijative naše ekipe, Sormani je uposlio Clericija, a ovaj savladao Vujačića. Ali, na neizmjernu sreću naših navijača, linijski sudija je podigao zastavicu signalizirajući offiside, pa je glavni sudija Marschall poništio pogodak. Izazvalo je to oštre proteste gostiju, a epilog naguravanja i svađe je bio da je najglasniji među njima, Clerici zaradio crveni karton. Dvije minute kasnije delirijum na Bilinom Polju: korner za Čelik je izveo Goran Peleš, Mirsad Galijašević je najviši u skoku i glavom savladava Superchija (1:0). Tribine su proključale a slavlje nije trajalo do dugo u noć, nego i danima poslije, jer ispisana je historija.
