Zenički Čelik je pred kraj osamdesetih godina u bivšoj Jugoslaviji doživio vroglavi pad. Od prvog ranga tadašnjeg takmičenja strmoglavlo su “stigli” do trećeg ranga i činilo se da je sve bilo izgubljeno.
Da bi popravili stanje u tom momentu na užarenu klupu Čelika sjeo je legendarni Kemal Hafizović. Zenički inat, za interes samo svog kluba, tada je afirmisao maloljetne igrače i omladince Čelika (Bolića, Šabića, Hibića, Brkića, Beganovića…). Uz par iskusnih igrača stvorio je jak tim i balans između mladih i starijih igrača koji će vratiti Čelik u Prvu ligu Jugoslavije.
Tako je bilo, iz trećeg ranga vratili su se u drugi, a prva pozicija u drugoj ligi je prekinuta izbijanjem rata.
Dakle, tada je Čelik afirmisao 16-godišnjaka Mirsada Hibića i Nermina Šabića, dvije godine starijeg Elvira Bolića koji je dobio važnu ulogu na terenu u odnosu na prethodno, kao i Senada Brkića, a sve to u surovoj ligi u kojoj se greške ne opraštaju.
Danas u svijetu nogometa svjedoci smo da igrači uveliko debituju za prvi tim sa svojih 15 ili 16 godina. U tim godinama dobivaju puno povjerenje i na taj način klubovi imaju veliki zalog za budućnost.
Gdje se izgubio identitet omladinskog pogona NK Čelik?
Postavlja se pitanje zašto neki od trenera ili koordinator omladinskog pogona NK Čelik nije prepisao uspjeh prethodnika u svom klubu. Nije bilo potrebno “prepisivati” od velikih evropskih klubova, jer Čelik je krajem osamdesetih godina predočio svim velikim evropskim klubovima i svoju snagu pronalazio u mladim 16-godišnjacima, afirmisajući ih i na kraju profitirajući, kako na terenu, a tako i van terena transferima svih navedenih igrača.
U današnjem vremenu teško je afirmisati igrača sa 20 ili više godina. Vremena su se promijenila, a čini se pojedini treneri ili osobe koje se pitaju u našim nogometnim klubovima nemaju osjećaj i ne prate nove trendove i sva istraživanja, kako naučna tako i sportska, o najboljem napretku igrača.
Zaista i osobe van fudbala mogu zaključiti – ukoliko igrač u svojoj starosnoj kategoriji bilježi dobre statističke parametre, fizičku nadmoć i jednostavno “lako se šeta” tim ligama, potreban je dodatni iskorak bez obzira na starost.
Na primjeru Kemala Hafizovića Čelik je trebao nastaviti svoju sportsku politiku. Danas se igrač postaje sa 16 godina, a ne sa 24 ili više, ne postoji mnogo slučajeva Jamie Vardy-a.
Da li je ego usporio sportski napredak omladinskog pogona NK Čelik koji je važio za jednog od najboljih u periodu od 60-ih godina do početka 21. stoljeća, ostaje pitanje, a ono što navijači očekuju, pogotovo u situacijama kada klub nema veće ambicije u tekućoj sezoni, jeste afirmacija baš onih igrača koji u kadetskim ili juniorskim selekcijama bilježe dobre rezultate.
No, i nije sve tako crno, dobar primjer u posljednje vrijeme jeste i mladi Eman Babić koji povremeno dobiva minutažu u prvom timu. Također, afirmisani su igrači poput Alija Međuseljca, Edina Durmiša, Emira Karalića, Davuda Arnautovića i Nedima Smajlovića, ali trojica od petorice navedenih više nisu članovi NK Čelik. Mnogi talentovani omladinci poput Amera Hodžića, koji je pokazao veliki talenat, ne dobivaju priliku pored stranih igrača koji i ne pokazuju veći kvalitet i zalaganje od primjera Hodžića.
Ostaje očekivanje da će najtalentovaniji omladinac Čelika, kadet Dilaver Samed, dobiti priliku za juniorsku selekciju NK Čelik u skorije vrijeme, s obzirom da već drugu sezonu u kadetskoj selekciji bilježi sjajne brojke postignutih pogodaka i asistencija, ali očigledno neko spriječava njegov napredak, da li svojim neznanjem ili svjesno, i dalje ostaje neriješeno.
