Nije osvojio trofej. Nije ostvario san generacija navijača Hajduka. Nije ispisao historiju, barem ne onu na kojoj se ispisuju zlatna slova – ali Gennaro Gattuso je u Splitu ipak ostavio trag.
U nedjelju će na Poljudu, pred očima vjernih navijača, posljednji put voditi Hajduk. Bit će to njegov oproštaj od grada koji ga je, kako kaže, promijenio. Derbi protiv Rijeke nosit će sve što Gattuso jeste – emociju, borbu, energiju – i sve što Hajduk još nije – naslov prvaka. A onda, protiv Šibenika, i formalni kraj jedne epizode koja je počela s velikim nadama, a završava s još jednom lekcijom o stvarnosti splitskog fudbala.
Gattuso je odluku donio još prije nekoliko sedmica, poslije teško izborene pobjede u Koprivnici. Tada je Hajduk još disao za titulu. Danas, s treće pozicije i tankom niti nade, jasno je da se snovi odgađaju – ponovo.
Bez pompe, bez odštete, bez medijskih igara – Gattuso odlazi u tišini, sa sporazumnim raskidom ugovora i osmijehom koji mu nikad nije silazio s lica. Vodio je Hajduk u 41 utakmici, ostvario 18 pobjeda, 14 remija i devet poraza. Statistika prosječna, ali emocija – duboka.
“Došao sam u ovaj prekrasan grad s osmijehom. Tako ga i napuštam“, poručio je talijanski stručnjak. Iza te rečenice krije se mnogo više nego što djeluje na prvu. Jer Split nije samo klub, Hajduk nije samo posao, a Poljud nije samo stadion. To je mentalitet. To je žar. To je ljubav koja ili te prihvati ili te odbaci. Gattuso je prihvaćen.
Bez titule, bez slavlja, bez euforije. Ali s dostojanstvom. S karakterom. S osjećajem da je dao koliko je mogao. Možda je Hajduk za Gattusa bio prevelik izazov u premalo vremena. A možda je baš Gattuso bio ono što Hajduk dugo nije imao – čovjek koji priznaje kad je kraj i odlazi uzdignute glave.
Naredna sezona donosi novo lice na klupi. Nova obećanja. Nova nadanja. Ali jedno ostaje: Gattuso neće biti zaboravljen. Ne zbog trofeja kojih nema, već zbog toga što je – makar na kratko – vjerovao u san koji i dalje traje.
