Sezona 2008/09 u Bundesligi ostala je upamćena po jednom od najvećih fudbalskih iznenađenja u modernoj historiji. Wolfsburg, klub bez bogate tradicije i bez pritiska očekivanja, uspio je srušiti sve favorite i osvojiti svoju prvu titulu prvaka Njemačke. Ova bajka nije nastala preko noći – iza nje stoji vizija, disciplina i fenomenalna hemija dva igrača koji su ušli u legendu kluba.
Magath, ključ uspjeha
Na početku sezone malo ko je očekivao da će Wolfsburg biti ozbiljan kandidat za titulu. Klub je tokom 2000-ih bio poznat uglavnom samo kao stabilan bundesligaš, a o evropskim takmičenjima moglo se samo sanjati. Dolazak Felixa Magatha na mjesto trenera promijenio je sve. Njegov rigorozni stil rada i taktička disciplina ubrzo su počeli donositi rezultate. Magath je uveo vojničku preciznost u pripremama, a igrači su bili spremni na maksimalan napor kako bi ispunili njegove zahtjeve.
Treninzi su bili iscrpljujući, na granici izdržljivosti, ali upravo je ta baza omogućila Wolfsburgu da u drugom dijelu sezone melje protivnike bez milosti.
Tandem Džeko – Grafite
Ključni faktor sezone bio je napad. Tandem Edin Džeko – Grafite bio je praktično nepobjediv. Grafite je bio lider u napadu, dok je Džeko svojim pokretima i tehnikom otvarao prostor i kreirao prilike. Zajedno su postigli 54 gola u sezoni, čineći Wolfsburg najubitačnijom ekipom lige.
Wolfsburg je od početka sezone nametnuo svoju igru. Bayern, Hamburg i Leverkusen su bili favoriti, ali nijedan od njih nije mogao parirati kombinaciji discipline, talenta i motivacije koju je Wolfsburg pokazao. Klub je držao vrh tabele, a timski duh, kombiniran sa individualnim kvalitetima Džeka i Grafitea, bio je neuhvatljiv za protivnike.
Historijski uspjeh
Jedna od ključnih utakmica bila je pobjeda protiv Bayerna u Minhenu (5:1). Taj meč zauvijek je ostao upisan u historiju Bundeslige, a posebno se pamti Grafiteov gol u završnici – okret s leđima prema golu, dribling i hladnokrvna realizacija. Taj pogodak nije bio samo lijep, već simboličan: Wolfsburg se više nije bojao nikoga.
Osim Bayerna, Wolfsburg je pokazao snagu i u duelima s direktnim konkurentima. Pobjede protiv Hamburga i Leverkusena poslale su jasnu poruku da se ne radi o prolaznoj formi, već o ozbiljnom kandidatu za naslov.
Dok su navijači slavili svaki gol, a stručnjaci iz cijele Njemačke pokušavali shvatiti fenomen, Wolfsburg je neumoljivo gradio prednost. Titula je potvrđena u poslednjim kolima, iako je Bayern do kraja pružao jak otpor. Za Wolfsburg, osvojiti Bundesligu značilo je ulazak u historiju – prvi put u više od pola stoljeća postojanja kluba, Volkswagenov tim je postao prvak Njemačke.
Magathov arsenal
Iako su Džeko i Grafite bili u centru pažnje, Wolfsburgova titula ne bi bila moguća bez ostatka ekipe. Zvjezdan Misimović bio je mozak tima. Njegovi pasovi, vizija i osjećaj za prostor učinili su napad još ubojitijim. Misimović je sezonu završio s impresivnim brojem asistencija i bio jedan od najkreativnijih igrača lige.
Na krilima je veliku ulogu imao Hasebe, dok je Josue donosio energiju i balans u veznom redu. Odbranu su stabilizirali Marcel Schäfer i Andrea Barzagli, a na golu je sigurnost pružao Diego Benaglio, čije su intervencije često spašavale ekipu u ključnim trenucima.
Magath je uspio složiti tim u kojem je svako znao svoju ulogu. Nije bilo velikih ega, nije bilo zvijezda iznad ekipe. Wolfsburg je funkcionisao kao mehanizam – jednostavan, ali smrtonosan.
Kratka bajka, vječna priča
Nakon osvajanja titule, Wolfsburg se više nikada nije približio toj razini dominacije. Klub je ostao stabilan bundesligaš, ali sezona 2008/09 ostala je izuzetak, savršena oluja u kojoj se sve poklopilo.
Džeko je ubrzo napravio transfer u Manchester City, Grafite je otišao svojim putem, a Magath je nastavio karijeru drugdje. Ipak, ono što su zajedno napravili ostalo je neizbrisivo.
Wolfsburgovo osvajanje Bundeslige podsjetnik je da fudbal nije uvijek matematika, novac i reputacija. Ponekad su dovoljni disciplina, hemija i pravi trenutak. Zato se ova sezona i danas pamti kao jedno od najvećih čuda u historiji njemačkog fudbala.
Piše: Mustafa Šehić
