Kad ti narukvica postane razlog za brisanje: Sport je stao na pogrešnu stranu istorije!
Hussein El Shahat nije podigao pesnicu, nije galamio, nije čak ni rekao riječ. Nosio je narukvicu. Skroman, tihi simbol solidarnosti. Na njoj – dvije riječi: “Free Palestine”. I to je bilo dovoljno da ga FIFA izbriše. Ne iz utakmice, ne s terena – već iz promotivnog materijala za Svjetsko prvenstvo klubova. Jer, izgleda, u današnjem sportu, podrška pravdi smeta više nego sama nepravda.
FIFA-ina “neutralnost”: izgovor koji vrijeđa razum
Godinama se svjetska nogometna organizacija zaklinje u apolitičnost. U to da sport ne treba biti teren za ideološke poruke. Ali gdje je bila ta apolitičnost kad su se promovisale poruke “No to Racism”? Kad su se klečalo za žrtve rasizma? Kad su kapitenske trake nosile duginu zastavu? Zar to nije bilo političko? Ili je poruka “Free Palestine” jednostavno previše – ne za nogomet, nego za one koji ne žele vidjeti istinu?
Jer tu više nije riječ o politici. Riječ je o ljudskim pravima. O djeci pod bombama. O majkama koje sahranjuju djecu. O gradu koji nestaje pred očima svijeta. El Shahat je samo stavio narukvicu. Ne da provocira. Već da podsjeti.
Sport je nekad bio otpor. Danas je šutnja.
Zar nismo učili o Muhammad Aliju, o Tommieju Smithu i Johnu Carlosu koji su 1968. podigli pesnicu za crnačka prava? Zar nismo aplaudirali sportistima koji su rekli “ne” režimima? Zar nismo tvrdili da sport ima moć da mijenja svijet?
Danas? Danas šutimo. Danas brišemo slike, skrivamo narukvice, tjeramo sportiste da zaborave da su ljudi. I da imaju srce.
El Shahat nije učinio ništa pogrešno. Nije pozvao na nasilje. Nije vrijeđao nikoga. Samo je rekao – “stanimo na stranu pravde”. I to je, izgleda, veći grijeh nego što bi bio udarac laktom u lice.
Nepravda boli više kad dolazi iz institucija koje bi trebale biti uz ljude
FIFA nije neutralna. FIFA je odabrala stranu – onu koja šuti, onu koja briše, onu koja sakriva stvarnost. A istina je – El Shahat je heroj. Ne zbog gola, ne zbog driblinga, već zato što je u vremenu šutnje – izabrao da kaže nešto. Nosiš dres. Izađeš na teren. Znaš da te gledaju milioni. I staviš narukvicu s natpisom koji boli, ali istovremeno daje nadu.
Šta smo naučili? Da istina nije uvijek dobrodošla
Sport je danas biznis. Promocija. Sponzori. Uređeni spotovi i lažni osmijesi. Ali u toj predstavi, kad neko pokaže ljudskost – izbrišu ga. Zato ovaj tekst nije samo o El Shahatu. Ovo je tekst o svakome ko se usudio stati na stranu potlačenih. I bio zbog toga uklonjen.
Neka znaju: slika se može izbrisati. Ali poruku – nikada.
Jer dvije riječi – “Free Palestine” – danas vrijede više od miliona slogana. I sport, ako želi ostati na pravoj strani historije, mora odlučiti: hoće li biti refleksija interesa, ili ogledalo istine?
