Edin Džeko, kapiten fudbalske A reprezentacije Bosne i Hercegovine, potpisao je za Fiorentinu i vratio se u Serie A, nakon što je ranije igrao za Romu i Inter.Sarajevski Labud, u intervjuu za SportWeek, sedmični magazin Gazzette dello Sport, govorio je o dolasku u Firencu, ali i mnogim drugim stvarima.
Zašto sam izabrao Fiorentinu? Pogledajte Viola Park, to bi samo po sebi bilo dovoljno za odgovor. Među tri je najbolja u Evropi. Ovdje je sjajno – počeo je Džeko razgovor za SportWeek, dodavši:
– Nakon što odem u penziju želio sam živjeti u Italiji. Razmišljao sam između Rima i Milana. Ali, sada je tu i Firenca. Vidjet ćemo. Moja su djeca rođena u ovoj divnoj zemlji. Osjećam se kao kod kuće. U Italiji je sve prekrasno. Jedini je problem što ljudi malo više pričaju.Otkrio je i kada bi mogao okačiti kopačke o klin i završiti karijeru.- S vremena na vrijeme razmišljam o penzionisanju. U Turskoj sam u dvije godine dobio samo 30 slobodnih dana. Bilo je stresno. S vremena na vrijeme se želim isključiti i uživati u porodici. Ali onda me ljubav prema fudbalu preuzme i ispere svaku misao.
Osjećam se kao da mi i dalje dobro ide. Da još mogu mnogo dati. Nakon toga? Iako ljudi kažu da bih trebao razmišljati o penzionisanju s 39 godina, malo me plaši razmišljati o tome sada.Ostat ću u fudbalu 100 posto, ali još je prerano razmišljati o kojoj ulozi. Kada mladi igrači postignu duplo više golova od mene, počet ću sebi postavljati neka pitanja i razmišljati o penziji – kazao je Džeko, dodavši:
– Oporavljam se sporije nego prije deset godina. Zato radim niz preventivnih vježbi prije i poslije treninga i pazim na ishranu. Trudim se da dovoljno odmaram. Naravno, s četvero djece kod kuće, to nije lako. Moram zahvaliti svojoj supruzi Amri. Kada se približi utakmica, ona se brine o njima, a ja spavam sam. Prisjetio se i ratnog djetinjstva u rodnom gradu i otkrio kako je potrošio prvu plaću
– Djetinjstvo u Sarajevu? To te oblikuje jer brzo naučiš da ništa ne uzimaš zdravo za gotovo. Moji roditelji bi odlazili od kuće u potragu za hranom, a sestra i ja smo se bojali da se neće moći vratiti.Nije bilo lako, ali danas sam ponosan na kulturu žrtvovanja koju sam razvio. Sve što radim posvećeno je roditeljima. Bitno mi je da su oni ponosni na mene. Svoju prvu plaću kao fudbaler sam iskoristio da ih izvedem na ručak sa sestrom – otkrio je Džeko.
Faktor.ba
