Kada pročitate naslov ovog članka vjerovatno ćete unutar teksta očekivati neki tweet, reddit post ili slično. Ali ovaj članak zapravo govori o trećem klubu, koji je imao priliku igrati i sa jednima i sa drugima.
Naravno, riječ je o Zrinjskom.
Plemići su u relativno kratkom periodu igrali protiv oba tima. Sa Koševa su se vratili bez bodova, dok su Pod Bijelim Brijegom uspjeli otkinuti bod engleskom predstavniku.
Upravo taj kontrast otvara prostor za dublju analizu: ne protivnika, nego samog Zrinjskog. Ideju za tekst sam dobio nakon gola Zrinjskog protiv Sarajeva: akcija koja je bila uigrana, brza i konkretna. Problem za Mostarce ove sezone je što takve situacije gledamo rijetko, na kapaljku.
Analiza gola Zrinjskog protiv Sarajeva
A to je ogroman zaokret u odnosu na ono što je Zrinjski bio prethodnih godina. Evropski nastupi su i ove sezone bili na dobrom nivou, što je već postalo standard. Međutim, u domaćem prvenstvu Zrinjski igra najslabiju sezonu u posljednjih pet godina. Razlog nije jednostavan, ali jedan segment se nameće kao ključan: stil igre.
Tranzicija kao evropski identitet prelazi u problem?
Zrinjski je, pripremajući se za evropske izazove, stavio fokus na tranziciju; brzu reakciju po osvojenoj lopti, napad na nepostavljenu odbranu. Protiv kvalitetnijih ekipa, posebno onih koje igraju u višem bloku, taj pristup daje rezultat. Primjeri iz Evrope, ali i gore spomenuti gol protiv Sarajeva, to jasno potvrđuju.
Međutim, problem nastaje u domaćem prvenstvu. U ligi gdje više od 80% utakmica igraš protiv niskog bloka, tranzicija ne može biti primarni plan. A upravo to Zrinjskom ove sezone često jeste. Posljedica je vidljiva: napadi bez jasne ideje, spor protok lopte i nedostatak kreacije između linija protivnika.
Ono što je godinama krasilo Zrinjski, kombinatorika na malom prostoru, igra između linija i ubitačnost u šesnaestercu, danas je svedeno na minimum. Umjesto strpljive izgradnje i razrađenih mehanizama, često gledamo šablonska rješenja bez prave završnice. Paradoksalno, Zrinjski je često izgledao bolje protiv jačih nego protiv slabijih protivnika.
Kolika je odgovornost trenera?
Bilo bi pojednostavljeno i neozbiljno svu odgovornost svaliti na jednog čovjeka, ali jasno je da Igor Štimac nosi veliki dio tereta. Ne toliko zbog same pripreme utakmica, koliko zbog pravca u kojem je tim usmjeren. Profil igrača, ideja igre i prioriteti u razvoju ekipe ove sezone nisu u potpunosti usklađeni s realnošću domaćeg prvenstva.
Zrinjski kao ekipa koja dominira ligom mora imati razrađene mehanizme za razbijanje zatvorenih protivnika, a to trenutno nije slučaj u dovoljnoj mjeri.
Otkaz ili korekcija?
Koliko god moja malenkost bila poklonik davanja podrške trenerima, smatrajući da svaki proces treba vrijeme, u ovom slučaju nije sve tako crno i bijelo.
Pod Bijelim Brijegom se drugo mjesto smatra neuspjehom, ali impulsivne odluke rijetko donose dugoročno dobro. Zrinjski ima stabilnost, kontinuitet i evropski kredibilitet, stvari koje se ne smiju olako rušiti. To su možda i razlozi zašto rješenje ne treba tražiti u smjeni, nego u prilagodbi.
Ako Igor Štimac uspije napraviti zaokret; vratiti fokus na kontrolu igre u domaćem prvenstvu, unaprijediti mehanizme protiv niskog bloka i redefinisati napadačke principe, Zrinjski vrlo brzo može ponovo izgledati kao šampionska ekipa.
Jer u Mostaru, Evropa jeste standard. Ali titula je imperativ.
Piše: Sead Smajić
