U subotu se, s početkom od 20:45, odigrao 158. sarajevski derbi. Rezultat? Citirat ću jednog bh. glumca: “Najpopularniji Premijer lige – 0:0.”
No, je li sve tako crno-bijelo? Nakon utakmice slušali smo komentare s obje strane, a glavna tema bila je (ne)atraktivnost same utakmice.
Navijači uvijek očekuju ljepotu, pogotovo kada se uzme u obzir renome jednih i drugih, ali da li je bezglava ljepota i “ganjanje” oku lijepe igre vrijedno negativnog rezultata u ovakvoj utakmici? Da li smo mogli očekivati nulu? Realno gledajući – jesmo.
S jedne strane imali smo ekipu koja je dolaskom novog trenera zategnula odbranu, bez pretjeranog fokusa na ofanzivu (opravdano). Gosti su, ipak, tim koji voli imati loptu u nogama, koji preferira napadački nogomet, ali i tim kojem nedostaje okomitosti.
Željo je utakmicu započeo u formaciji 4-2-3-1, što je često prelazilo u 4-4-2 ili 4-2-4 bez lopte. S druge strane, Sarajevo je počelo u formaciji 3-5-2, sistemu koji Cvitanović voli i koji, ako nam je uzorak ova sezona, ponajviše odgovara Sarajevu. Kasnije je bordo klub ipak prešao u sistem 4-2-3-1, u momentu kada se njihov strateg odlučio ići na “nulu”.
Plavi su utakmicu započeli sa Šabićem i Odinakom na krilima. Često je pomenuti dvojac ulazio u poluprostor te na taj način ostavljao širinu za svoje bočne igrače. To je ono što često gledamo od Želje — čak su i pod vodstvom Stojanovića bočni igrači imali zadatak ulaska unutra i kreiranja prostora za “čovjeka s loptom”.
Željo je standardno imao fokus na drugu loptu i tranziciju po osvojenoj lopti. Rabote koje Plavima odgovaraju i vremenom postaju njihov “forte”. Na kraju krajeva, i poništeni gol je pao iz jedne takve situacije.
Sarajevo je, s druge strane, dolazilo u prilike onako kako se to i inače dešava. Bordo klub je prijetio kroz centaršuteve iz prekida i sa strane. Izabranici Marija Cvitanovića imali su nekoliko solidnih prilika, ali bez materijalizacije kreiranog. Posjed lopte bio je na njihovoj strani, ali je nedostajalo više kretanja između linija i okomitih pasova koji bi razbili blok domaćih. Bočni igrači su davali potrebnu širinu, no često bez dovoljnog broja igrača u završnici. Takav pristup nije novost ove sezone.
U jednom trenutku stil igre Sarajeva izgledao je zaista moćno. Period pred kraj jesenjeg dijela sezone bio je svojevrsni “prime” za bordo klub, ali proljeće je donijelo nenadani pad forme. Čini se da odlaskom Guliashvilija i Mlinarića, te padom forme nekih pojedinaca, sistem igre Sarajeva postaje mač s dvije oštrice.
Treba li biti iznenađen rezultatom? Ne. Ulozi u ovakvim utakmicama su veliki, a kada se u obzir uzme nogometna filozofija jednih i drugih, 0:0 je očekivan rezultat.
