Dva kola prije kraja Serie A djelovalo je da će Juventus ipak nekako uspjeti izvući sezonu i završiti među četiri najbolje ekipe u Italiji.
A onda je stigla Fiorentina.
I Allianz stadion je utihnuo.
Poraz 2:0 od Viole nije bio samo još jedan loš rezultat Juventusa ove sezone. Bio je to poraz koji bi mogao definisati čitavu budućnost torinskog kluba. U utakmici u kojoj je Juventus morao pokazati karakter, kvalitet i mentalitet ekipe koja zna igrati pod pritiskom, dobili smo još jedno blijedo izdanje tima koji već godinama luta između loših sportskih odluka, promašenih transfera i konstantnih revolucija.
Juventus je praktično sam sebi pucao u noge.
I sada je Liga prvaka dalje nego ikada.
Dok je Juventus tonuo, svi njegovi konkurenti su radili ono što veliki timovi moraju raditi u završnici sezone — pobjeđivali.
Roma je u možda i najvažnijoj utakmici sezone pobijedila Lazio 2:0 u Derby della Capitale i sada sama odlučuje o svojoj sudbini. Ekipa Gian Piera Gasperinija u posljednjem kolu gostuje već otpisanoj Veroni i pobjedom bi sigurno osigurala plasman u Ligu prvaka.
Roma je dugo ove sezone djelovala kao ekipa koja će ostati “tu negdje”, blizu vrha ali bez završnog koraka. Međutim, dolazak Donyja Malena potpuno je promijenio sezonu Vučice. Holanđanin je postao ono što Romi godinama nedostaje — igrač koji odlučuje utakmice.
Kada je Roma protiv Parme bila praktično mrtva u 90. minuti, upravo je Malen donio potpuni preokret. Sada je nastavio istim ritmom i protiv Lazija, a brojke od 13 golova u 17 utakmica dovoljno govore same za sebe.
Napoli je pobjedom protiv Pise 2:0 u gostima potvrdio plasman u Ligu prvaka i barem djelimično spasio sezonu. Međutim, podno Vezuva već sada više se priča o budućnosti Antonija Contea nego o samoj sezoni.
Conte je još jednom pokazao da zna izvući maksimum iz ekipe, ali djeluje da između njega i uprave Napolija postoji sve više nesuglasica. U Italiji su sve glasnije priče da će Conte na kraju sezone napustiti klub, uprkos plasmanu u najelitnije evropsko takmičenje.
A sigurno najljepšu priču i dalje piše Como.
Ekipa Cesca Fabregasa pobijedila je Parmu 1:0 i preskočila Juventus na tabeli. Sada se nalaze na petom mjestu i čekaju eventualni kiks Milana protiv Cagliarija na San Siru.
Prije samo nekoliko godina Como je bio daleko od elite italijanskog fudbala, a danas se nalazi na korak od plasmana u Ligu prvaka. Bez velikih zvijezda, bez ogromnog pritiska i bez pompe koja prati italijanske gigante, Como igra možda i najopušteniji fudbal u ligi.
I upravo zato su toliko opasni.
Milan je, za razliku od prethodnih sedmica, konačno reagovao kada je bilo najpotrebnije. Pobjeda 2:1 protiv neugodne Genoe mogla bi se pokazati presudnom u utrci za top četiri.
Rossoneri nisu briljirali, ali u ovom dijelu sezone više niko ne pita za ljepotu igre. Pitanje je samo ko će preživjeti, a Allegri je previše iskusan u ovakvim situacijama, mada sve više se spominje i njegov rastanak na kraju sezone zbog očajne igre njegovog tima.
A Juventus trenutno ne izgleda kao ekipa koja može preživjeti ovakav pritisak.
Jer problem Juventusa više nije samo rezultat.
Problem Juventusa je što gotovo niko u klubu više ne djeluje sigurno.
Nekvalifikacija u Ligu prvaka značila bi ogroman finansijski udarac za torinski klub. Planirani prihodi nestali bi preko noći, a John Elkann bi ponovo morao upumpavati novac kako bi stabilizovao finansije kluba.
To automatski znači novu revoluciju.
I u upravi.
I na terenu.
Siguran nije niko.
Od Comollija koji je tek preuzeo funkciju direktora Juventusa, preko Giorgia Chiellinija, pa sve do Luciana Spallettija koji je prije samo nekoliko mjeseci potpisao novi ugovor.
Upravo je Spalletti trebao biti čovjek koji će vratiti Juventus u vrh italijanskog fudbala. Umjesto toga, Juventus i dalje izgleda kao ekipa bez identiteta.
Posebno zabrinjava činjenica da su gotovo sva pojačanja Juventusa posljednjih godina doživjela potpuni debakl.
Di Gregorio nije donio sigurnost među stativama, a podatak da je na 35 utakmica koje je počeo od prve minute čak 16 puta primio gol iz prvog šuta protivnika u okvir gola dovoljno govori o nesigurnosti koja vlada u posljednjoj liniji Juventusa. Gotovo 46% prvih šuteva u okvir gola protiv Juventusa završilo je pogotkom, što je podatak koji je gotovo nevjerovatan za klub takvog renomea.
Kelly, Holm, João Mario i Cabal nisu riješili probleme u odbrani. Koopmeiners se pretvorio u jednog od najvećih flopova u historiji Juventusa. Zhegrova, Openda, David i Conceição nisu napravili razliku koju je klub očekivao.
A kada tome dodamo igrače koji su potpuno van forme poput Cambiassa, McKennieja, Locatellija, Mirettija, Vlahovića pa čak i Kenana Yildiza u završnici sezone, postaje jasno zašto Juventus izgleda ovako loše.
Yildiz je zapravo bio jedini koji je u prve tri četvrtine sezone vukao Juventus naprijed i držao ih u životu kada je ekipa izgledala potpuno bezidejno.
Prolazne ocjene možda još mogu dobiti Kalulu, Thuram, Boga i upravo Yildiz.
Svi ostali vrlo lako bi mogli završiti na transfer listi.
Naravno, Juventus ne može promijeniti dvadeset igrača u jednom prelaznom roku, ali gotovo sigurno slijedi još jedna velika rekonstrukcija ekipe.
Problem je što bez Lige prvaka i sa igranjem Evropske lige više nije isto privlačiti vrhunske igrače u Torino.
Zbog svega toga među navijačima Juventusa sve glasnije se priziva povratak Andree Agnellija, najtrofejnijeg predsjednika u historiji Juventusa, čovjeka pod čijim vodstvom je Juventus godinama dominirao italijanskim fudbalom. Agnelli se povukao nakon skandala oko plusvalenze, odnosno fiktivnih vrijednosti igrača, ali veliki broj navijača i dalje vjeruje da upravo on jedini može vratiti Juventus na staze stare slave.
I zato su sve glasnije špekulacije o novom velikom povratku.
Antonio Conte.
Čovjek koji je kao kapiten i trener obilježio jednu eru Juventusa i osvojio tri uzastopna Scudetta, postavivši temelje dominacije koja je trajala gotovo cijelu deceniju.
Najavljen je sastanak Spallettija i Johna Elkanna odmah po završetku sezone, a italijanski mediji već danima pišu da je Conte najveća želja vlasnika Juventusa.
Da li će doći do drugog braka između Juventusa i čovjeka koji je vratio pobjednički mentalitet u Torino prije više od deset godina — ostaje da se vidi.
Ali jedno je sigurno.
Ako Juventus ostane bez Lige prvaka, ovo ljeto u Torinu neće donijeti samo promjene.
Donijet će novu revoluciju.
Da li ponovo sa Agnellijem i Conteom?
Ciao, Italia.
Piše: Mirnes Zukić
