Iako svaka reprezentacija može doći na Mundijal s 26 igrača, jasno je da su neke zemlje proizvele više, a neke manje igrača za ovogidšnji Mundijal. Primjer toga može biti i naša zemlja, koja na papiru ima 26 igrača, ali je taj broj u praksi manji obzirom da su mnogi fudbaleri rođeni i školovani u drugim zemljama.
Na Svjetskom prvenstvu 1978 u Argentini samo jedan igrač na uzorku od 50 je igrao za zemlju u kojoj nije rođen. 2022. godine u Kataru taj broj se popeo na jednog od šest fudbalera.
Ove godine taj broj je još veći pa je svaki čevtrti igrač rođen u drugoj zemlji. Primjer ovakvog trenda je Curacao koji ima samo jednog fudbalera rođenog na svom tlu (Tahith Chong). Ostalih 25 rođeni su u Nizozemskoj.
Maroko, jedna od najboljih reprezentacija na svijetu, ima samo sedam igrača rođenih na svom tlu. Njihova početna postava protiv Brazila sastojala se od 11 igrača rođenih vanih granica Maroka.
Španija i Belgija pri vrhu su liste s 36 igrača rođenih u njihovim zemljama. Engleska je zemlja koja je proizvela 49 igrača za Mundijal. Većina njih, pored matične zemlje, nastupa za Škotsku i ostale bivše kolonije.
Njemačka je na trećem mjestu na ovoj skali. Nijemci su dali 50 igrača za Mundijal. Između ostalih, tu su Calhanoglu, Uzun, Yildiz, Stanišić, Demirović…
Već spomenuti Nizozemci dali su 67 fudbalera za ovaj Mundijal. Zanimljivo je da je više fudbalera koji nastupaju za Curacao rođeno u Nizozemskoj nego samih reprezentativaca Nizozemske.
I prvo mjesto, s 98 fudbalera, ide Francuskoj. Taj broj čini 8% fudbalera Mundijala. Alžir, Maroko, Senegal. Obala Slonovače, Haiti, Gana, Egipat, Tunis, Južna Afrika… samo su neke od zemalja koji imaju rođene Francuze u svojim redovima.
