U fudbalu postoje golmani koji brane svoju mrežu, i postoje oni golmani koji su poput čuvara, za njih mjesto “čuvara mreže” nije samo pozicija u timu.
Adi je jedan od onih koji srcem igra, tačnije u ovom slučaju brani za svoj klub. Za Čelik, za Zenicu, za sve one što žive između četiri tribine Bilinog Polja, sezonama unazad, a posebno ove jeseni može ga se prozvati i zeničkom hobotnicom.
Njegova priča nije od onih laganih, ravnih i predvidljivih. Sam ulazak u sezonu počeo je najgore moguće – bio je povrijeđen, i to ga je, kasnije će se ispostaviti samo privremeno, stavilo u drugi plan.
Ali kvalitet i mentalna snaga koju ima, nisu učinili da u tim trenucima potone i ostane u drugom planu. Kada se vratio među stative, bilo je to kao da je stao u sredinu vlastite sudbine.
Nevjerovatna statistika
Šest puta zaključana mreža, to u ovom slučaju nije samo brojka, to je naprosto svojevrsni manifest. Šest od devet utakmica s čistom mrežom, i samo tri gola u preostala tri meča koja je branio, to je jednostavno karakter. Karakter koji ove godine ima Adi, kao i cijeli tim NK Čelik.
To je na neki način iskazana unutrašnja tišina golmana koji, dok navijači grizu nokte, stoji poetski rečeno nepomično kao stijena, spreman da proguta sve što dolazi prema njemu. Njegova smirenost ove sezone, uz fascinantnog kapitena Horića prelijevala se na odbranu, na vezni red, na sjajne ofanzivce, a potom i na tribine, koje su kada su u pitanju utakmice Čelika, kući ili na strani, grmile, i to doslovno.
Čelik je konačno dobio golmana koji ne spašava samo rezultat, nego budi vjeru o ostvarenju želja i činjenju onog što nekada djeluje gotovo nemoguće.
Derbi u Tešnju je bio možda prelomni trenutak nakon kojeg više ništa nije bilo isto. Svojevrsni derbi polusezone protiv TOŠK-a bio je test karaktera ovog tima, ali i sjajnog Durme, utakmica u kojoj se sezona mogla slomiti na pola i susret u kojem je Čelik defacto osigurao jesenju titulu i napravio psihološku a kasnije i bodovnu prednost u odnosu na rivale.
Penal u Tešnju, kao i svaki penal u neizvjesnoj utakmici, bio je trenutak kada čini mi se cijeli život stane u pet sekundi. Crno-crvene tribine stadiona Luke u Tešnju vjerovale su u tim momentima svome “čuvaru”. Durmo je izabrao stranu, skočio, odbio udarac i podigao ruke kao da je odbio sve sumnje koje su ga godinama pratile.
Taj penal nije donio samo bod, donio je svojevrsnu prekretnicu, osjećaj da Čelik ima čovjeka koji će stati ispred svega što prijeti klubu. I u njemu su navijači Čelika prepoznali sebe, sjetili se onih vremena kada su oni bili ti koji su stali pred sve ono što je prijetilo njihovom klubu – stali i pobijedili.
Igrač sezone
Navijači su već ranije rekli svoj stav o Durmi, kada su ga proglasili najboljim igračem sezone 2023/24. Bio je to tada pomalo čudan izbor, da se ne odabere i ne izglasa napadač, strijelac, popularna “desetka” ili stameni stoper, nego golman.
Taj izbor je možda i najveći kompliment koji jedan fudbaler može dobiti u Zenici, gradu koji najbolje osjeti ko igra srcem. Durmo je postao simbol nečega mnogo većeg od jedne sezone, specifični simbol povratka identiteta, simbol energičnog, čistog i mladog Čelika koji se ponovo uspravlja i staje na svoje noge.
Adi je odrastao u Čeliku, stasavao i sazrio u Čeliku, i on najbolje zna kako se čuva Čelik. Ono što njegovoj priči daje posebnu težinu jeste činjenica da je godinama u klubu, bio je golman posljednje generacije kadeta NK Čelik koja je igrala Premijer ligu BiH.
Prve korake, parade i dobra istrčavanja učio je od člana šampionske generacije NK Čelik, velikog Nijaza Hrustanovića. Poslije ga je brusio i spremio za seniorski fudbal sjajni Adis Nurković, pod njegovim nadzorom upisao je i prve seniorske minute.
Odrastao je Adi uz Bilino Polje, uz crno-crvene tribine, uz isti grb koji sada brani kao profesionalac. Sve navedeno, kada vidite njegove reakcije nakon dobrih odbrana i osvojenih bodova, za njega nije samo fudbalska karijera, to je život.
Ako je polusezona mjerilo, Durmo je mnogo više od iznenađenja, na neki način on je stub i temelj. Još jedan dokaz da se povjerenje u mladost isplati, da Čelik ima budućnost koja nije samo plan nego realnost. I možda je baš zbog toga njegova priča izazvala najjaču emociju, jer Zenica zna prepoznati borca, a Durmu je prepoznala kao jednog od svojih.
.
