Evropski klupski rukomet doživio je presedan koji je otvorio brojna pitanja o budućnosti takmičenja. Po prvi put od osnivanja Kupa prvaka 1956. godine, odnosno današnje Lige prvaka, istih osam klubova uspjelo je dvije sezone zaredom izboriti plasman među najboljih osam u Evropi.
Među elitom su se ponovo našli Magdeburg, Barcelona, Aalborg, Berlin, Szeged, Nantes, Sporting i Veszprém, što jasno ukazuje na stabilnost samog vrha, ali i na sve manju promjenjivost u konkurenciji.
Ovakav razvoj događaja dodatno je pojačao kritike da Liga prvaka postaje zatvoren sistem u kojem dominira mali broj klubova, dok je prostor za nove ekipe i iznenađenja sve manji.
Zabrinutost raste i zbog činjenice da je u odnosu na prošlu sezonu među 16 učesnika zabilježena tek jedna promjena, što dodatno potvrđuje trend stagnacije u vrhu evropskog rukometa.
Iako kontinuitet donosi kvalitet i stabilnost, sve više se gubi neizvjesnost koja je ranije bila jedan od glavnih razloga popularnosti ovog takmičenja.
Ipak, određenu nadu donose najave o mogućem proširenju Lige prvaka u narednom periodu, što bi moglo otvoriti vrata većem broju klubova i donijeti prijeko potrebnu konkurenciju.
Ostaje da se vidi hoće li takve promjene uspjeti razbiti dominaciju istih ekipa i vratiti uzbuđenje koje je nekada krasilo evropski rukomet.
