Mart 2019. Santiago Bernabeu. Ajax pobjeđuje Real Madrid 4:1 i eliminira tadašnjeg trostrukog prvaka Evrope zaredom. Zatim ruši i Juventus Cristiana Ronalda. Mladi tim jedva u dvadesetima, napadački, tehnički, spektakularan — sve Evropa gleda i pita se: dokle ovaj Ajax može stići?
Odgovor koji niko nije očekivao stigao je brzo — i u pogrešnom smjeru.
Sezona 2018/19. nije bila samo sjajna priča. Bila je to savršena generacija: Onana, De Ligt, De Jong, Ziyech, Tadic, Tagliafico, Mazraoui… Tim s jakim identitetom, dominantan i u Evropi i u Nizozemskoj. Ali upravo u tom trenutku trijumfa, začeo se pad.
Već u ljeto 2019., Ajax gubi srž ekipe. De Jong odlazi u Barcelonu za 86 miliona, De Ligt u Juventus za 85, Dolberg u Nice. Za jedan transferni rok — više od 200 miliona eura zarađenih, ali i izgubljena cijela okosnica tima. I tu se ne staje. Sljedećih godina odlaze Ziyech, Van de Beek, Dest, Neres, Tagliafico, Mazraoui, Gravenberch… Za tri godine, gotovo cijela generacija iz 2019. nestaje.
U Nizozemskoj Ajax još drži korak i osvaja titule. Ali u Evropi pad je očigledan — već 2019/20. završava treći u skupini Lige prvaka i ispada. Isti scenario godinu kasnije. Za samo dvije sezone, klub je pao od polufinala Lige prvaka do ranog ispadanja iz grupne faze.
Prodaja igrača je dio Ajaxovog modela — ali ovaj put gubitak je bio prebrz i presudan. A iza kulisa, nešto se već dugo lomilo.
U februaru 2022. eksplodira bomba: Mark Overmars, legenda kluba i arhitekta cijelog projekta od 2012., podnosi ostavku zbog slanja neprikladnih poruka ženskim koleginicama. Na ljudskom planu — razumljivo. Na sportskom — katastrofa. Overmars je bio taj koji je izgradio skautsku mrežu, dovodio igrače poput Onane, Lissandra Martíneza i Anthonyja, i čuvao rijetku ravnotežu između akademskih igrača i pametno ciljanih pojačanja izvana.
Prazninu pokušava popuniti Edwin van der Sar preuzimajući sve više uloga, ali koncentracija odgovornosti na jednoj osobi narušava ravnotežu kluba. Odluke postaju nekoherentne, stabilnost nestaje.
Ljeto 2023. Ajax dovodi Svena Mislintata kao novog sportskog direktora. Na papiru — ambiciozan izbor. Mislintat se proslavio u Dortmundu, gdje je bio ključan u dovođenju Lewandowskog, Aubameyanga, Kagawe i Hummielsa za male iznose. Njegova reputacija bila je ogromna.
Ali u Arsenalu je već pokazao drugu stranu — skupi transferi, malo rezultata. I upravo takvog Mislintata Ajax dovodi u ionako oslabljeni klub.
U jednom transfernom roku stiže 12 igrača. Carlos Forbs, Mikautadze, Jordan Henderson… Zvuči ambiciozno, ali transferi nisu kompatibilni, ne odgovaraju Ajaxovom identitetu, a troše se ogromne sume bez sportske logike. Od 13 potpisanih igrača, do 2026. u timu ostaju samo dvojica.
Uz to, Mislintat donosi odluke bez nadzora i bez jasne vizije, a u septembru 2023. biva otpušten zbog sukoba interesa — bio je umiješan u transfer igrača čiji je agent bio njegov poslovni partner. Još jedan skandal u klubu koji se raspada.
Sezona 2023/24. je historijski neuspjeh. U prvih 12 utakmica — samo dvije pobjede. Najgori start u skoro 70 godina. Ajax pada na dno ljestvice. Na klasiku protiv Feyenoorda, dok gube 3:0 kod kuće, vlastiti navijači bacaju baklje na teren u znak bijesa i razočarenja.
U Evropskoj ligi Ajax završava treći u grupi iza Brightona i Marseillea. U Konferencijskoj ligi — eliminisan u šesnaestini finala. Sezona završava petim mjestom u ligi — najgori plasman od 2000. godine. Pad više nije dojam. Postao je stvarnost.
Sezona 2024/25. donosi novi pokušaj. Ajax imenuje Francesca Fariolija, iskusnog talijanskog trenera iz Nice, kao prvog ne-nizozemskog trenera kluba u 25 godina. Pristup mu je potpuno drugačiji — defanzivan, pragmatičan, daleko od Ajaxovog tradicionalnog DNK-a.
I u početku funkcioniše. Ajax preuzima vrh ljestvice, pet kola prije kraja ima devet bodova prednosti. Titula izgleda sigurna. A onda — kolaps. Jedna pobjeda u pet utakmica, titula odlazi PSV-u. Dan nakon posljednje utakmice, Farioli podnosi ostavku, navodeći nesuglasice s upravom i nedostatak zajedničke vizije.
Od odlaska Erica ten Haga 2022., Ajax je promijenio trenera osam puta. Nijedan nije ostao duže od jedne sezone. Neki su trajali tek nekoliko mjeseci. Rezultat: klub nikad nema vremena izgraditi apsolutno ništa trajno.
U sezoni 2025/26. Ajax prolazi kroz još jedan košmar u Ligi prvaka — sramotno eliminisan, i to s pet poraza u prvih pet utakmica. U ligi je četvrti, više od 20 bodova iza PSV-a, i propušta titulu četvrtu uzastopnu godinu.
Ove sezone su se na klupi izredala čak tri trenera: Van ‘t Schip, privremeno Grim, pa Oscar García u martu. Tri trenera u jednoj sezoni — slika koja govori sve.
Ajaxov problem danas nije samo sportski — on je organizacijski i identitetski. Klub nije samo izgubio utakmice. Izgubio je ono što ga je činilo Ajaxom: stabilnost, koheziju, jasnu viziju i napadački DNK koji je godinama bio zaštitni znak.
Svima je jasno da četverostruki prvak Evrope više ne može biti u vrhu evropskog fudbala kao što je bio nekada, UEFA je postavila pravila igre tako da je sve teže i teže preći iz jednog ranga u drugi iako klub ostvaruju bolje ili gore rezultate iz godine u godinu. Financije i medijska pažnja su ono što klubovima daje stabilnost. Ipak, pogledavši Porto, Benficu, PSV, Feyenoord i klubove slične Ajaxu, jasno je vidljivo da nešto ne štima u glavnom gradu Nizozemske.
Pitanje je jednostavno, ali odgovor nije: Šta Ajax mora uraditi da se vrati? Vratiti se historijskom identitetu, potpuno preispitati model — ili jednostavno, za početak, pronaći stabilnost?
