Sve dok mislite da je dovoljno da vaše dijete trenira tri puta sedmično po sat i po, pravite veliku grešku. Takav pristup može biti dobar početak, ali nikako nije dovoljan za ozbiljan napredak u sportu.
Trening nikada nije čarobni štapić koji sam donosi rezultate. On predstavlja osnovu i minimum koji svako dijete mora imati. Pravi razvoj dolazi tek kada sport postane dio svakodnevnog života, a ne samo obaveza nekoliko puta sedmično.
Djeca koja najviše napreduju ne ostaju aktivna samo tokom organizovanog treninga. Ona stalno traže priliku da budu s loptom i da se kreću. Igraju u mahali, na školskom igralištu i koriste svaki slobodan trenutak za dodatnu igru.
Takva djeca razvijaju osjećaj za igru prirodno i bez pritiska. Njima sport nije zadatak nego zadovoljstvo. Upravo ta razlika često odlučuje ko napreduje brže od ostalih.
Ako vaše dijete nakon treninga provodi sate uz telefon, tablet ili televizor, teško je očekivati ozbiljan napredak. Vrijeme provedeno pred ekranima ne može zamijeniti dodatno kretanje i igru.
Djeca koja svakodnevno provedu više sati u igri s loptom stiču ogromnu prednost. Oni razvijaju tehniku, sigurnost i samopouzdanje kroz stalno ponavljanje pokreta. Takva prednost se s vremenom sve više povećava.
Istina je jednostavna i jasna svakome ko pažljivo posmatra razvoj mladih igrača. Talent bez rada brzo gubi vrijednost. Trening bez dodatne igre ne daje očekivane rezultate.
Ekrani nikada nisu i nikada neće stvoriti igrača. Navike koje dijete razvije van treninga često odlučuju njegov sportski put.
Ako zaista želite napredak, potrebno je promijeniti svakodnevne navike. Promjene uvijek počinju od roditelja, a zatim ih djeca prirodno prihvataju.
Piše: Mustafa Šehić
