U fudbalu često ostanu zabilježeni samo golovi, asistencije i statistika. Sve ono između – brzo se zaboravi.
Ali ne i u Zenici.
Priča o Afanu Čizmiću nije ostala samo na prepričavanju i dijeljenju po društvenim mrežama. Nije završila ni na pohvalama i komentarima tipa “svaka čast, mali”.
Ovaj put, napravljen je korak više. Konkretan. Dječak koji je u ključnim trenucima utakmice protiv Italije pokazao snalažljivost i hladnu glavu, i na svoj način nadmudrio Gianluigi Donnarummu, nije ostao samo simpatična epizoda velike pobjede.
Ljudi koji prate fudbal, koji razumiju šta znači biti dio tima i kad nisi na terenu odlučili su da ga nagrade. I to onako kako se to radi u sredinama koje znaju cijeniti sitnice koje prave razliku.
Afan je dobio poklone.
Nisu to bile velike, pompezne nagrade koje traže naslovnice, ali su bile dovoljno velike da pokažu suštinu, da je njegov potez prepoznat, da nije prošao nezapaženo i da vrijedi. I da njemu izmame osmijeh na lice.
U vremenu kada se često sve svodi na kratko pamćenje i još brže zaboravljanje, ovo je bila drugačija poruka. Poruka da se trud vidi. Da se inicijativa cijeni. I da pripadnost klubu i reprezentaciji ima svoju težinu, bez obzira na godine.
Važno je istaći i to da je Afan dijete Čelika, dijete grada koji živi fudbal na specifičan način, a to ovakvim pričama daje dodatnu vrijednost.
Ove priče nisu samo trenutak, one su podsjetnik kakva baza postoji i zašto se o Čeliku uvijek govori s emocijom. Njegov potez možda neće ući u zvanične statistike, ali je već postao dio narativa ove generacije.
I upravo zato je bilo važno reagovati na pravi način, ne pretjerano, ne teatralno, nego ljudski.
A Zenica je ovaj put pokazala da zna kako cijeniti svoju djecu i djecu Bosne i Hercegovine.
