Gost našeg portala danas bio je Fenan Salčinović, za mnoge jedna od legendi zeničkog Čelika.
U ugodnom tridesetominutnom razgovoru dotakli smo se raznih tema, počevši od prvih koraka, preko inostrane karijere, saigrača, trenera, Čelika i potraživanja prema Čeliku.
Fenane prvo pitanje za tebe je sigurno ono koje najviše interesuje svu javnost i navijače Čelika, da li nastavljaš nogometnu karijeru ili si okačio kopačke o klin?
“Odmah najteže moguće pitanje. Uz Božiju pomoć još malo ću ostati u klubu da pomognem koliko me bude zdravlje služilo. Proteklu sezonu mnoge stvari se nisu poklopile pa sam manje bio na terenu. Ali evo možda ove sezone i uz moje zdravlje i ambicije, to će biti u većem obimu što me izuzetno obradovalo. Ne bih volio da budem nametljivom svjetlu i da uzimam nekome mjesto na terenu. Meni najmanje treba da igra, djeci je potrebno da igraju. Da ih afirmišemo. Mi stariji tu trebamo biti od pomoći ako treba igrati 10-15 ili 20 minuta, nekada će trebati i početi utakmicu od prve minute, ali klub treba staviti ispred svih nas, ispred naših amibicija, te tada možemo očekivati napredak kluba i iskorak koji svi čekamo.”
Nakon pobjede protiv Sarajeva u Kupu, svi igrači su potrčali prema Isakoviću kako bi proslavili, jedini si ostao na sredini terena skoro bez ikakvih emocija. Šta ti je u tom trenutku prolazilo kroz glavu i kakve zaista emocije su vladale u tebi?
“To me niko nije pitao. To je tačno i vjerovatno u toj euforiji je rijetko ko primijetio. Jednostavno bilo mi je stvarno drago. Svi momenti od 2020. do tog momenta su mi prošli kroz glavu. Znam šta smo prošli te 2020. godine, kakve situacije, i bilo mi je nevjerovatno da smo za 2 godine napravili takvu stvar. Da dođe onakvo Sarajevo, s onakvom ekipom, s onakvim trenerom, i da smo napravili to što smo napravili. Kod nas je samo ‘Isak’ bio od starijih igrača, svi su bili igrači iz našeg omladinskog pogona, samo jedan igrač je bio van Zenice. Nismo mi ništa osvojili tada ali je to bilo ravno osvajanju nečega u našim očima zbog svih okolnosti.”
U više navrata ste govorili da za Čelik igrate besplatno i da ste oprostili velik dug klub, ipak sigurno da postoje neka dugovanaj prema vama, da li imate dogovor s Upravom kluba u vezi toga?
“Ja od odlazaka prethodne strukture kluba, od početka 2020. godine, nisam bio na platnoj listi. Sve ovo do sada je bilo bez mjesečnih primanja ili nekih drugih primanja. Što se tiče potraživanja mojih prema klubu, ta cifra je bila u jednom momentu oko 200.000 KM. To izgleda ogromna cifra ali kada podijelite na 10 godina mog igranja, to nije neki dug. Možda bi u drugim klubovima i bio veći dug. Kada su došli novi ljudi u klub, mi smo sjeli i tada smo podvukli jednu liniju poslije koje smo rekli da završimo tu priču, da klub nema ništa prema meni, a ni ja prema klubu. Oni su stvarno meni na kraju svake sezone nudili ugovor da imam mjesečna primanja ali ja to nisam htio prihvatiti.
Što se tiče konačnog duga, ja nemam nikakva potraživanja prema Čeliku. Mi smo povukli liniju. Tačno sam oprostio klubu 142.000 KM. Nikada nisam izašao s ovim u javnost. Nikada ovome ne bi nikome ni rekao ali evo tačna cifra koju sam “halalio” klubu je 142.000 KM.”
